grafika

  • 03.09.2021. - 24.09.2021.

    Nevenka Arbanas: Utisci o otiscima

    Nevenka Arbanas bez sumnje jedna je od najboljih suvremenih hrvatskih grafičarki, koja je ovom tradicionalnom mediju ostala posvećena čitav svoj radni vijek. Pomicanje granica, neprestano istraživanje i eksperimentiranje u mediju grafike donijelo joj je i brojna međunarodna priznanja i ugled stavljajući je i na pijedestal europske grafike. Stvarajući svoje radove u kombiniranoj tehnici, na papirima vrhunske kvalitete, autorica uvodi brojne novine u suvremenu hrvatsku grafiku u vidu velikih formata, mediteranskog kolorita, slikarskog efekta na tragu enformela i reljefnosti površine, čuvajući istovremeno ''njezinu tradicionalnost, ali i krčeći puteve moderniziranju i osuvremenjivanju poimanja grafike''. 

    Arbanas uvodi novine i u vidu galerijskog izlaganja grafika, postavljajući ih ponekad da slobodno vise u prostoru poput skulptura ili pak instalacija koje se mogu razgledati s prednje i stražnje strane, a ponekad izlažući iznimno duge grafike na papirima koje vise sa zida i presavijaju se na tlu galerije, uvodeći na taj način prostornost na relaciji grafika – promatrač/recipijent. Također, njene grafike ''nerijetko otisnute u svega nekoliko primjeraka, ili doslovce unikatne, (…) posjeduju element ekskluzivnosti, neuobičajen za taj medij''. 

    Godine 1986. odlazi na usavršavanje u Pariz u Atelier 17 Stanleyja Williama Haytera na obuku o tehnici višebojne grafike, što je značajno odredilo njen grafički izričaj snažnog kolorita. Poetičnost, liričnost, intuitivnost i asocijativni pristup daju apstrahirani prikaz autoričine nutrine, neopipljivih (nefigurativnih) emocionalnih stanja i misli, metafizičkog poimanja svijeta, pretočenog na papir i virtuozno izvedenog grafičkim tehnikama koje kao da brišu granicu između slikarstva i grafike, no Frane Paro s opravdanjem navodi da su ipak njeni ''grafički listovi grafički u najvećoj mogućoj mjeri!''. 

    U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici predstavila se 1998. godine samostalnom izložbom Crteži, a sada, nakon više od dva desetljeća, imamo se prilike ponovno susresti s umijećem njene grafičke umjetnosti. Ovaj put predstavlja se s 30-ak grafika nastalih od 2008. do 2017. godine, koje je okupila pod zajedničkim nazivnikom Utisci o otiscima, po istoimenom tekstu književnika, pjesnika i akademika Luke Paljetka, o grafičko-pjesničkim mapama i/ili knjigama Nevenke Arbanas, pisanim za monografiju o autoričinom radu.  

    Odabrani radovi nastali su kombiniranjem različitih grafičkih tehnika (akvatinta, linorez, bakropis, suha igla), odnosno metodama i postupcima kojima autorica majstorski vlada. Među najranijim radovima koje je odabrala za izložbu su grafike G – 10 (akvatinta, bakropis, linorez) i G – 11 (akvatinta, linorez) iz 2008. godine, koje pripadaju ciklusu Pismo u kojem se koristi uzorcima različitih kaligrafija iz raznih alfabeta i abeceda. Riječ je o geometrijskim apstrakcijama neutralne smeđe pozadine u koju su ''utkani'' tekstovi nalik na stare rukopise, iznad kojih dominiraju geometrizirani oblici snažnog kolorita komplementarnih boja. Jukstaponirana stara pisma funkcioniraju poput relikata iz prošlosti koji pokušavaju komunicirati sa sadašnjosti, ali ostaju ''zatočeni'' u slici. U svojoj fragmentiranosti i ''izblijeđenosti'' djeluju kao vizualni podsjetnik na neka minula vremena i zaboravljene (neispričane) priče. Tonko Maroević piše ''unošenjem slova u kadar Nevenka je Arbanas na stanovit način proširila raspone čitanja svojih kompozicija, potakla gledatelja da zajedno uzme u obzir uže vizualne i 'letrističke' elemente semantičkog naboja''. 

    Ostali radovi s izložbe odnose se na autoričinu dugogodišnju preokupaciju motivom biljnog lista kojom se počinje baviti od 2010., pa gotovo sve do danas. Iz tog vremena datiraju grafike Crveni list (akvatinta, linorez, 2010.), Sivi listovi (akvatinta, bakropis, linorez, 2010.), Crna polja (akvatinta, linorez, 2010.), Crna polja (akvatinta, linorez, pretisak, 2010.), Veliki listovi (akvatinta, linorez, pretisak, 2010.) i G – III (akvatinta, linorez, 2010.).

    Grafikama prevladava monokromatizam, minimalizam crno-bijelog, izuzev rada Crveni list gdje jedan maleni žarko crveni list razbija tamni kolorit. Ovi radovi na razmeđu apstrakcije i figuracije stvaraju ugođaj jesenjeg lišća koje otpada s krošnji stabala i odumire dolaskom hladnoće i zimskog sivila. Biljni list se u tom smislu javlja kao simbol života i smrti, početka i kraja, kao melankolični podsjetnik na prolaznost.Ima u ovom ciklusu grafika nešto nostalgično, posve osobno, što se očituje kroz lirske apstrakcije koje asociraju na šume i prirodu autoričinog djetinjstva, šumovite obronke Krndije kod Našica, ali i turopoljske šume te djetinjstvo koje je provodila u djedovoj kući u Donjoj Lomnici za vrijeme ljetnih školskih praznika: ''Za mene puno znače Našice i Baranja, kraj iz kojeg potječem, moji prvi radovi bili su bujna vegetacija Baranje i Slavonije, vegetacija je bila i ostala u mojoj podsvijesti. Ideje najviše dolaze iz prirode, inspirira me i more, na mene je utjecao mediteranski kolorit, bogatstvo boja i sunca, ali i planeti, svemir, tipografija, stari dokumenti, razne tiskovine koje sam pronalazila u sandučićima, prospekti pa čak i kriminal u društvu, rat, crna kronika.''. 

    U ciklusu List Nevenka Arbanas ne radi potpuni odmak od prethodno spomenute serije Pismo, već među biljne listove inkorporira i tipografsko znakovlje, stara pisma, tekstove te ih na svojevrstan način ''kolažira'' dajući tako grafikama vizualnu i značenjsku slojevitost (Crveni list, Crna Polja, G – III). Isti likovni izraz, tamni kolorit i motiviku zadržala je i u radovima G – XXXV (akvatinta, linorez) i G – V (akvatinta, suha igla) iz 2012. godine, radu G – 15 (linorez, suha igla, 2016.) te radovima G – 5 (akvatinta, linorez, 2012.), G – 4 (akvatinta, linorez, 2016.), G – XII (kombinirana tehnika, 2016.) i G – IV (kombinirana tehnika, 2017.), gdje biljni listovi na sebi nose slova kao da su odrezani iz lista neke knjige, kao da nose neku neuhvatljivu fragmentiranu poruku/informaciju. 

    U radovima iz istog ciklusa nastalim 2016. i 2017. godine možemo uočiti snažan prodor svjetla, i boje, karakterističan upravo za grafike Nevenke Arbanas. Njene jesenje šume više nisu crne, mračne i hladne u iščekivanju zime, već okupane toplinom boja jesenjeg lišća koje sad treperi na svjetlu i slavi život. To najbolje dočaravaju grafike G – XXIII (akvatinta, suha igla, bakropis, 2016.) i G – XX (kombinirana tehnika, 2017.) čijim pozadinama dominira jesenja žarkocrvena boja s utisnutim slovnim znakovljem, na kojima ''plešu'' listovi različitih boja i oblika. U tom kontekstu treba promatrati i grafike G – 1 (linorez, 2016.), G – 2 (linorez, 2016.), G – 11 (akvatinta, linorez, suha igla, 2016.), G – XXI (akvatinta, suha igla, 2017.), G – XXV (akvatinta, linorez, suha igla, 2017.) i druge. Za radove iz ovog ciklusa Luko Paljetak kaže da ''nije to samo jednostavno slaganje takvih listova na grafički list, pomno je to izvedena radnja u kojoj Nevenka obavlja posao nekog nježnog, istančanog jesenjeg vjetra (…)''.  

    Zaista je zadivljujuća dječja radoznalost koju je Nevenka Arbanas uspjela zadržati u pristupu mediju i neprestanom istraživanju njegovih likovnih i tehničkih mogućnosti. Stvarajući svoje grafičke listove, list po list, Nevenka Arbanas je stvorila začudnu šumu boja, oblika, asocijacija, i značenja koje nam ostavlja da ih (pro)tumačimo, promislimo, ali i uživamo u njihovoj bezvremenskoj ljepoti. Ima nešto meditativno u njenoj umjetnosti. Nešto što poziva na metafizičko promišljanje svijeta. Neka ugodna tišina gdje se u dodiru s njenom umjetnošću susrećemo i sami sa sobom. 

    Antonia Vodanović, kustosica izložbe

    više..

  • 03.03.2017. - 08.04.2017.

    free_art_-_source

    Bartłomiej Pilarczyk | Clàudia Giralt / A cAt | Daniel Vasconcelos | Domenico Dom Barra | Gábor Hufnágel | Ivan Klis & Damir Prizmić | Joana Chicau | Kaspar Ravel | Leandro Estrella | LiL PDF | Maja Kalogera | Mark Klink | Michaela Lakova | Slobodan Tomić | stAllio! (Benjamin Berg) | Tomasz Sulej | Uğur Engin Deniz | Vedran Gligo

    Free_art_-_source je izložba s tematikom izvornog kôda koji gradi recentnu medijsku računalno utemeljenu umjetnost u području slobodne kulture. Grupna izložba predstavlja djela 18 hrvatskih i inozemnih autor(ic)a. Tijekom jednomjesečne izložbe i putem komplementarnog diskurzivnog programa, ispitat će se raznolika polazišta i medijske prakse bazirane na digitalnim narativima i suradničkim metodama umjetničkog stvaralaštva.

    Djela predstavljenih autora i autorica, prikazana u obliku teksta, otkrivaju formalnosti digitalne umjetnosti i pružaju nam uvid u distribuirane tehnološke, ideološke i estetske izričaje koji studioznim pristupom raznolikim strukturama računalnih jezika nadilaze tehnofetišizam i zalaze u transmedijski métier, istovremeno doprinoseći području vizualne i prostorne umjetnosti kritičnosti "hakerske" kulture.

    Program je baziran na kolektivnom doprinosu i inkluzivnom, zajednici otvorenom formatu kojemu je cilj omekšati granice pojedinih disciplina i profesija putem otvorenih razgovora, nastupa i radionica stopljenih u diskurs koji demistificira razne slojeve multimedijskih, hipermedijskih, tehnoperformerskih praksi i izgradnje generativne umjetnosti.

    Kustoska koncepcija: Format C

    više..

  • 03.06.2016. - 02.07.2016.

    Ljubomir Stahov, "Iz prirode"

    Svijet oblika Ljubomira Stahova izdvaja se u korpusu suvremene hrvatske umjetnosti, kao čvrsto formiran likovni prosede koji postoji sam za sebe, daleko od trendova, tendencija i manifestnih pripadanja nekoj grupi ili pravcu. No kada bismo inzistirali na duhovnom ulančavanju i stilskom srodstvu, došli bismo do Ordana Petlevskog i njegovog svijeta praoblika, fosilnih i organičkih formi, jedinstvenog osobnog svijeta „organičke mikrofiguracije“ (Zdenko Rus), ali i djela Biserke Baretić, u čijem opusu također postoji koncepcija ranjive materije, duha zatočenog u okvire materijalnog tijela, s čestim referencama na mitske simbole i arhetipove poput Ikara, Orfeja, Pegaza, Gorgone i Janusa.

    više..

  • 17.05.2002. - 01.06.2002.

    Tanja Dabo, Ivana Franke, Jasna Šikanja, Mirjana Vodopija, "Qua forma placebit, ili kako vam drago"


    Ova skupna izložba zamišljena je kao mali presjek suvremene grafičke umjetnosti u Hrvatskoj. Kroz radove Tanje Dabo i Jasne Šikanja predstavljen je jedan od centara na području grafičke umjetnosti, riječki odsjek za grafičku umjetnost, a kroz radove Ivane Franke i Mirjane Vodopija drugi, tj. odjel za grafičku umjetnost na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Svi izloženi radovi posebnu pozornost poklanjaju kompjutorskoj tehnologiji i njezinom drugačijem vidu multipliciranja zadatih matrica. U prostoru, kao artefakti, radovi ovih umjetnica zadobivaju različite oblike i žanrovska određenja: od fotografske dokumentacije u radovima Tanje Dabo i Jasne Šikanja, do ambijentalne instalacije u radovima Ivane Franke i Mirjane Vodopija. Kustosica izložbe je Margarita Sveštarov Šimat, viši kustos u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu.

    Mirjana Vodopija diplomirala je na ALU u Zagrebu 1987. Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada od kojih treba istaknuti Godišnju nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika mladom umjetniku (2000.), Nagrada kabineta grafike HAZU na 2. trijenalu hrvatskog crteža (1999.) i Prvu nagradu na 3. međunarodnom trijenalu grafike u Pragu.

    Ivana Franke je diplomirala na ALU u Zagrebu 1997. Izlagala je u zemlji i inozemstvu i također je više puta nagrađivana u Hrvatskoj i u inozemstvu (Nagrada Kabineta grafike HAZU na 1. trijenalu grafike, Priznanje žirija na festivalu Break 21 u Ljubljani itd.).

    Taja Dabo diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1997. Izlaže od 1993., a trenutno pohađa poslijediplomski studij na ALU u Ljubljani.

    Jasna Šikanja radi kao docent na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Izlagala je na više desetaka izložaba u zemlji inozemstvu. Među brojnim nagradama treba istaknuti Posebno priznanje žirija na 1. hrvatskom trijenalu grafike i Nagradu žirija na Mediteranskom bijenalu u Aleksandriji (Egipat).

    više..

  • 09.12.1982. - 05.01.1983.

    Miroslav Šutej, Mladenka iz Markuševca

    Miroslav Šutej, Mladenka iz Markuševca

    više..

  • 30.04.2004. - 16.05.2004.

    Viktor Popović


    Viktor Popović (1972) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu 1996.godine, a predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Slike izložene u Galeriji Galženica, nastale se nakon autorovog povratka iz New Yorka. Riječ je o fotografijama New Yorka, koje su otisnute na jetkane olovne ploče tako da izvorna fotografija gubi većinu od svoji ikoničkih potencijala (boja, jasnoća, intenzitet). Preko otisnutog motiva rukom i crvenom bojom nacrtana je necjelovita kocka. Sraz različitih oblika slikovne reprezentacije (fotografija i crtanje rukom) zapravo citira modernističke umjetničke aporije i ostavlja ih neriješenim.

    Viktor Popović izlaže od 1996. godine i dobitnik je Velike nagrade na 8. trijenalu hrvatskog kiparstva 2003. godine

    više..

  • 28.01.2004. - 15.02.2004.

    Vitold Košir


    Vitold Košir (1966) diplomirao je kiparstvo na zagrebačkoj ALU i violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Galeriji Galženica izložio je grafike koje su otiskivane s mehanički obrađenih željeznih ploča naknadno prepuštenih utjecaju atmosferskih prilika, koje time mijenjaju strukturu površine ploče. Rezultat tih promjena otiskivanjem postaje vidljiv i na grafičkim listovima. Otiskivanjem samo jednog primjerka u pravilnim vremenski intervalima od mjesec dana zabilježen je protok vremena.

    Vitold Košir izlaže od 1990. u zemlji inozemstvu. Za svoj rad dobio je dvije nagrade: Otkupnu nagradu na 1. trijenalu hrvatske grafike i Otkupnu nagradu na međunarodnoj izložbi "Eurofire In The Land of Liege" u Bruxellesu.

    više..