instalacija

  • 22.04.2015. - 31.05.2015.

    Svako drvo stoji i misli

    Jan Chudy, F.F. Coppola, Boris Cvjetanović, Darija Čičmir, Gradski muzej Virovitica, Ivan Ivanković, Ines Kotarac, D.H. Lawrence, Barbara Loden, Sara Malić, Hana Miletić, Ema Muža, Muzej Turopolja, Muzej grada Koprivnice, Vesna Parun, Barbara Radelja, Andrea Resner, Luka Rolak, Davor Sanvincenti, Martin Scorsese, Tamara Sertić, Sv. Ambrozije, Mladen Šutej, Zlatan Vehabović, Davor Vrankić, Magdalena Vuković 

    Pod krovnim nazivom “UM – unutarnji muzej” krije se niz izložaba od kojih je prva posvećena fenomenu samoće. Čovjek je, slažu se gotovo sve društvene i prirodne znanosti, prije svega društveno biće. Socijalna interakcija u velikom dijelu određuje njegov karakter, njegovo djelovanje, njegove moralne vrijednosti. Od prvih kontakata s roditeljima ili skrbnicima, preko prvih prilagođavanja okolini (škola), do svrhovite participacije u zajednici, intersubjektivni odnosi ključni su za normalan razvoj čovjeka.Učenje jezika, otkrivanje društvenih obrazaca ponašanja, suosjećanje, inteligencija itd. samo su neka od svojstava koje doživljavamo pozitivnima i automatski povezujemo s društvenošću. Nasuprot tome, većinu devijacija u razvoju čovjeka od djeteta do odgovornog društvenog subjekta povezujemo s izostankom ili manjkom socijalizacije. Popularna kultura, poslovično sklona pojednostavljenju, tako ljude koji preferiraju samoću prikazuje kao čudake s klasnih, zemljopisnih, etičkih ili estetičkih rubova društva.

    više..

  • 11.03.2012. - 01.04.2012.

    Textil{e}tronics - Yarn bombing u Velikoj Gorici

    U skladu s našim prethodnim najavama da će u sklopu izložbe Textil{e}tronics biti izvedeno nekoliko knit graffiti, guerrilla knitting i yarn bombing događanja u javnim prostorima Velike Gorice, ponosno objavljujemo da se prvo štrikersko-heklersko tagiranje dogodilo 11. ožujka u poslijepodnevnim satima. Sudionice prvog vunenog napada na Veliku Goricu bile su: Ana Dadić a.k.a. štrikAna, Vana Gaćina, Ivana Ivković, Maja Kalogera i Marijana Rimanić.
     Guerrilla knitting, yarn bombing ili knit graffiti pravac pletenja i kukičanja pokrenula je američka tekstilna umjetnica Magda Sayeg frustrirana gomilom vlastitih nedovršenih pletenih stvari. Guerrilla knitting inspiriran je graffiti kulturom, hip hopom i uličnom umjetnošću te željom za omekšavanjem vokabulara tih istih urbanih kultura. 2005. godine prvi je puta 'zaštrikala' neki objekt u javnom prostoru ispred svog butika istodobno inicirajući pokretanje grupe Knitta Please. Od tada nadalje Magda Sayeg putuje redovito na poziv kulturnih institucija i 'tagira' arhitekturu svjetskih metropola, a guerrilla knitting & yarn bombing kao pokret počinje se širiti diljem planete u javnim prostorima doprinosima brojnih anonimnih guerrilla pletilja...

    Guerrilla knitterice: Una Bauer, Ana Dadić a.k.a. štrikAna, Vana Gaćina, Ivana Ivković, Antonija Letinić, Maja Kalogera, Marijana Rimanić, Maša Žarnić.

    Program Galerije Galženica u 2012. ostvaren je sredstvima Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture RH.

    više..

  • 05.05.2010. - 30.05.2010.

    Recycle The Future!


    Aleksandrija Ajduković, Paul Matosic, Tonka Maleković, Tanja Perišić

    Nedavno je u jednom intervjuu, povodom pitanja o količini knjiga u vlastitoj biblioteci, Umberto Eco izjavio da baca u smeće većinu knjiga koje dobiva na poklon ili koje mu više ne trebaju. Za poslijeratnu generaciju takozvanog društva blagostanja, ova bi praksa uvaženog talijanskog pisca bila, međutim, itekako zazorna. Raspolagati proizvodima visoke kulture kao potrošnom robom sve donedavno značilo je ili da ste krajnje ekonomski nepromišljeni ili da gajite očiti prezir prema humanističkoj kulturi u cjelosti. Premda je praksa povezivanja ekonomskog i kulturnog kapitala – praksa koja je polovicom 20. stoljeća bila u početnom zamahu – i danas vrlo produktivna, osobito na području muzejske institucije i s tim povezane ideje umjetničkog originala, odnosno remek-djela, teško je ne primijetiti da se kruženje kulturnog kapitala danas ipak promijenilo.

    Ne ulazeći na ovom mjestu u razloge promjene, situaciju možemo ukratko opisati i ovako: humanistička kultura je - kao donedavno povlašteno područje za rad sa simboličkim kapitalom određenog društva - postala tek jedan od ekonomskih sektora, bok uz bok turizmu, industriji zabave ili sportu. Drugim riječima, danas se više nego ikad piše, čita i objavljuje, više se slika, izvodi i izlaže, više se svira i nastupa. Kada se tome pridoda daljni rast proizvodnje u takozvanom primarnom, proizvodnom sektoru ekonomskog sustava, nije teško zaključiti kako veliki dio naših svakodnevnih aktivnosti odlazi na upravljanje obiljem raznovrsne robe.

    Ekološki aspekt tog upravljanja tema je zajedničkog rada Paula Matosica i Tonke Malekovic. Slično svojim prethodnim radovima, oni polaze od na licu mjesta dostupnih, odnosno odbačenih predmeta. Ovom prilikom Matosic i Malekovic rade sa zastarjelom i odbačenom informatičkom opremom. Njezin razmještaj u prostoru galerije umjetnici tretiraju kao site-specific instalaciju, pozivajući publiku da suočena s velikom količinom otpada, kroz izravnu tjelesnu, odnosno taktilnu proceduru, osvijesti razmjere suvremene robne proizvodnje.

    Aleksandriju Ajduković, pak, zanima robna trgovina. Zamolivši građane Republike Srbije - preciznije govoreći, kineske imigrante, s jedne strane, i domicilno stanovništvo s druge strane - da, reklamirajući nepostojeći kineski deterdžent, poziraju kao u nekoj promidžbenoj kampanji, ova je umjetnica - jukstaponirajući nacionalne stereotipe i marketinšku logiku - ukazala na komičnu stranu globalnog tržišta. Problem budućeg razvoja društva zasnovanog na neograničenoj proizvodnji i potrošnji tema je fotografskih montaža Tanje Perišić. Svijest o neodrživosti ovakvog društvenog razvoja danas se različito manifestira: od ekonomske, odnosno političke kritike neoliberalnog kapitalizma, preko iznalaženja novih, zelenih izvora energije, do alternativnih načina življenja. Upravo tu atmosferu neminovnog završetka jedne faze društvenog razvoja, jedne civilizacije posvećene prisvajanju ljudskog rada i prirode distopijski krajolici Tanje Perišić, čini nam se, najbolje predstavljaju. (K. Štefančić)


    Razgovor s umjetnicima - na koji vas ovom prilikom pozivamo – održat će se u prostoru galerije na dan otvorenja izložbe 5 svibnja u 18.00 sati. Razgovor će biti snimljen i ubrzo u formi zvučnog zapisa dostupan na http://galzenica.posterous.com.


    Aleksandrija Ajduković rođjena je u Osijeku 1975. Diplomirala je na Akademiji umetnosti “Braća Karić”, na odsjeku za fotografiju. Student je postdiplomskih interdisciplinarnih studija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Dobitnica je nagrade za fotografiju na beogradskom Oktobarskom salonu 2004. godine i Henkelove nagrade za mlade talente 2005.
    < ajdukovic.aleksandrija@gmail.com >

    Tonka Maleković rođena je u Zagrebu. 2006. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2003. godine izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko umjetničkih stipendija i rezidencija, nagrade Essl 2007. godine i nagrade Zagrebačkog salona 2009., a ove godine godine izabrana je za finalisticu nagrade Radoslav Putar. Živi i radi u Zagrebu. <tonkapalonka@gmail.com>

    Paul Matosic vec je preko tri desetljeca aktivan na umjetničkoj sceni Britanije, Europe i Sjeverne Amerike. Njegov se umjetnički rad odvijao na brojim područjima (performans, film, skulptura, site-specific instalacije, kuriranje itd.), a dugi je niz godina radio i kao predavač na različitim umjentičkim školama. Dobitnik je pet britanskih umjetničkih nagrada za svoj rad. <http://www.matosic.org.uk/artist.htm>

    Tanja Perišić je 2006. diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Trenutno pohađa poslijediplomski studij na Piet Zwart institutu u Roterdamu. Dobitnica je više nagrada za svoj rad. Boravila je na stručnim usavršavanjima u Austriji, Belgiji, Njemačkoj, a izlagala najviše u Hrvatskoj, Mađarskoj, Italiji i Nizozemskoj. Njezin se dosadašnji interes najvećim dijelom koncentrirao na suodnos tehnologije, tijela i prostora koji nas okružuje.
    <http://www.tanja-perisic.com/>

    Kustosi: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk, Klaudio Štefančić

    Na pomoći pri realizaciji izložbe zahvaljujemo MR servisu d.o.o. Mr servis je najveći servis informatičke opreme i potrošačke elektronike u regiji, te servis mobilnih telefona, koji radi s preko 20 renomiranih svjetskih proizvođača. Podupirući odupire ekološke inicijative u svom se svakodnevnom radu vrlo striktno odnose prema elektroničkom otpadu, poštujući sve direktive i zakone vezane za prikupljanje i oporabu takve vrste otpada. <http:www.mrservis.hr/>

    više..

  • 18.05.2009. - 22.05.2009.

    Interzone : networked

    S obzirom da funkcioniramo nomadski kao četiri performerice koje rade na skupnim međunarodnim projektima, internet je naša jedina čvrsta referentna točka, naš zajednički dom i pravo radno mjesto. Polazeći od vlastog iskustva, namjera nam je osvrnuti se na važnost interneta u društvu koje se mijenja i u tom se kontekstu same pozicionirati kao umjetnice. [1]

    18. svibnja četiri performerice s koferima, mobilnim telefonima i računalima ulaze u galerijski prostor. 18. svibnja one imaju četiri uvjeta potrebnih za rad: dobru bežičnu Internet mrežu, hranu, zaklon i vreću za spavanje. Kroz tih će četiri dana tri offline i jedna online performerica živjeti u Galeriji Galženica u pokušaju da obnove priredbu koju su održale u Njemačkoj, a koja je nekim čudom izbrisana iz njihove memorije, kao i s njihovih prijenosnih memorijskih uređaja. Pozvat će svoje prijatelje sa Skypea iz cijelog svijeta da im u tome pomognu. Tijekom boravka u galeriji međusobno će komunicirati isključivo putem Skypea, mejla i chata. Očajnički tražeći izgubljene podatke i vlastite identitete, pokušat će vas i zabaviti.

    Still Life je performance/instalacija koja kroz situaciju globalno povezanih umjetnica propituje svakodnevni umjetnički rad [2]. Kritički se osvrčući na aktualni diskurs migracije i identiteta u vremenu određenom Webom 2.0, performance u fokus stavlja dva elementa: auto-produkciju i prezentaciju te navodni gubitak kulturnog u zamjenu za globalno konstruirani identitet.

    Still Life je rezultat 730 sati on-line konferencijskih poziva, 120 sati jedan-na-jedan razgovora putem Skype servisa, 323 560 redaka internetskog chata, 234 mejla, dva korisnička računa na socijalnim platformama Weba 2.0, jednog bloga, jednog video korisničkog računa, 156 tekstualnih poruka i 576 sati provedenih u stvarnom prostoru zbog uvježbavanja izvedbe.

    Still Life dio je projekta Pandore Pop pod nazivom Sorry! ( stereo unplugged)

    Still Life će u formi performansa / plesne predstave biti predstavljen 20. i 21. svibnja 2009. od 20 sati.


    Koncept, peroformans i instalacija: Pandora Pop (Hertling, Trabert, Wirthmüller, Zanki)
    Glazba: Aaron Austin - Glen, Damir Šimunović, Petra Zanki
    Dramaturg: Roland Rödermund
    Medijski dizajn i dokumentacija: Mirco Winde
    Web video i instalacija: Stjepan Grbić a.k.a Rodion, Anna Hertling, Britta Wirthmüller
    Fotografijet: Damir Žižić, Rodion
    Produkcija: Plateaux Festival Mousonturm Frankfurt, Banana Gerila Productions Zagreb.


    Uz potporu: Goethe Institut Hrvatska, "Transwarp" foundation - EKS - scena, Zagreb; European Cultural Foundation - Step Beyond, City Council Zagreb, Studentenwerk Braunschweig, Galerija Galženica, Banana Gerila.


    Zahvale: Ružici Kovačević, Florianu Malzacher, Juliane Stegner, Jasni Žmak, djelatnicima ekscene, Palace Hotelu Zagreb, Damiru Žižiću, Rodionu i svim našim prijateljima.


    Linkovi:

    [1] http://www.pandora-pop.de
    [2[ http://www.myspace.com/stereounplugged


    više..

  • 28.11.2007. - 23.12.2007.

    Ana Hušman, "Po bontonu"


    Izložba Po bontonu video je instalacija koja se sastoji od tri loop projekcije, animacije i scenografije sa snimanja istoimenog filma.

    -

    Kad razmišljamo o pravilima lijepog ponašanja, sjetimo se svih onih neugodnih situacija u kojima nismo znali kako se nositi s alatom čudnovatog oblika, kad nas je zatekla neumjerena količina raznorodnog posuđa ili zabezeknule vrste i podvrste staklenog asortimana…

    Ipak, ono čega se ja najviše sjećam je bonton koji je do mene došao sedamdesetih, kad sam kao dijete slušala svoju majku i njen krug, za ta vremena, slobodoumnih prijatelja kako se žale na manjak stila u odabiru odjeće djevojke iz Amerike koja je došla u posjet. Traper jakna u kombinaciji s dugom večernjom haljinom. "Ponudili smo joj da joj posudimo šal", govorili su. No ona je odbila. "Ne", rekla je "ja imam svoju traper jaknu". Amerikanka je, u stilu pravih Evropljana, dobila packu za nedostatak elegancije i svoje iskreno uvjerenje da je casual odijevanje prihvatljivo. Iz nekog razloga mi je slika te Amerikanke u večernjoj haljini i traper jakni ostala u sjećanju pored slike moje majke koju zamišljam u večernjoj haljini od ljubičastog baršuna i dugačkom ogrtaču bez rukava s vrištećim psihodeličnim uzorkom.

    Gdje žive pravila lijepog ponašanja? Tamo gdje vlada civilizacija.
    Gdje vlada civilizacija? U Evropi.
    Tko je neciviliziran? Svi ostali.
    Što njima treba? Civilizacija.
    Tko će im to dati? Mi.
    Tko smo mi?

    U knjizi Norberta Eliasa "O procesu civilizacije" nalazimo genealogiju pravila lijepog ponašanja i njihov razvoj od srednjeg vijeka do danas. Prema Eliasu, postupne promjene koje se dešavaju u poimanju srama i profinjenosti vezane su uz promjene društvene strukture tijekom vremena. Kako se usljed pritiska prema integraciji malih feudalnih posjeda u veće pacificirane društvene organizacije pomalo smanjuje broj malih dvoraca i njihovih gospodara, tako se postepeno unificiraju i pravila ponašanja. Elias ukazuje na iznenađujuću i očaravajuću povezanost postepenog formiranja države kao 'monopola primjene sile' i internalizacije prihvatljivih oblika ponašanja u organizaciji društva koja je sve više centralizirana (...). ( iz predgovora Nicole Hewitt)



    Ana Hušman je diplomirala 2002. na Odjelu za multimedije i na Nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi te sudjelovala na filmskim i video festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada (Visura aperta/Momiano, Momjan 2003. i 2004.; Gastro film fest, Beograd 2003; Osijek 2004; 15.Dani hrvatskog filma, Zagreb 2006; 28. Salon Mladih, Zagreb). Asistentica je na odjelu za animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.


    Linkovi:
    (1) http://www.filmski.net/vijesti/kratki-film/2557/eksperimentalni_film_14._dhfa
    (2) http://www.cunterview.net/index.php?option=com_content&task=view&id=75&Itemid=66
    (3) http://www.kulturaplus.com/k/program_view.asp?p=1666&c=18&g=1

    više..

  • 25.01.2006. - 19.02.2006.

    Ivan Fijolić


    Ivan Fijolić (1976) jedan je od najprominentnijih mladih hrvatskih suvremenih umjetnika. Pripada onoj generaciji umjetnika, koja se na samom početku novog stoljeća okrenula potrošačkoj svakodnevnici i u dotada zaštićeno polje visoke umjetničke kulture intenzivno počela unositi elemente popularne kulture, "trash" estetike, kiča i sl. Teško je izdvojiti Fijolićev dominantni interes, no trenutno se njegov umjetnički rad kreće na graničnom području između slike i objekta/skulpture, odnosno na području na kojem se isprepliću različiti kulturalni znakovi, uglavnom s područja popularnog filma i stripa. Jedan je od najzastupljenijih autora u rastućoj kolekciji suvremene umjetnosti Filip Trade-a i vjerojatno, najšire poznat po nedavnoj izvedbi skulpture Bruce Lee-ja u Mostaru.
    Diplomirao je na ALU u Zagrebu. Izlaže od 1999. u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade ALU u Zagrebu za diplomski rad i autor je nekoliko javnih radova u Vrsaru (Park skulptura), Zlinu (Češka) i Mostaru.

    više..

  • 28.02.2006. - 19.03.2006.

    Mario Mišković, "Mrtva priroda"


    Mario Mišković (1977), također, je jedan je od predstavnika mlade generacije suvremenih umjetnika, koja je (post)modernističku suvremenu umjetnost, u Hrvatskoj često obilježenu zaokupljenošću umjetničkom formom kao prvim i posljednjim pitanjem svake umjetničke prakse, zamijenila usmjerenjem prema svijetu društvene svakodnevnice, te osobito svijetu popularne kulture. Izložba u Galeriji Galženica naglašenog je ambijentalnog postava u kojem niz fotografija, različito prezentiranih u prostoru, formira narativnu strukturu, prostornu priču, koja se na rubovima sasvim privatnih znakova i značenja referira i na suvremeno postsocijalističko društvo.

    Mario Mišković je diplomirao 2002. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je pored slikarskog, pohađao i multimedijalni odjel. Izlaže od 1998. u zemlji i inozemstvu.

    više..

  • 27.03.2006. - 16.04.2006.

    Željko Kipke, "U snovima je zapisano sve"


    Željko Kipke jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara srednje generacije i umjetnik koji je krajem 70-ih najprije počeo raditi u mediju eksperimentalnog filma i videa, da bi se početkom 80-ih u vrijeme transavangarde potpuno posvetio slikarstvu. Pored slikarstva Kipke se već dugi niz godina bavi i književnim radom, među kojim su umjetnička kritika i esejistika najpoznatiji. Krajem prošle godine zagrebačka izdavačka kuća Duriex objavila mu je knjigu, odnosno dnevnik "Od veljače do veljače", u kojem je pojava osoba iz hrvatskog umjetničkog i kulturnog života izazvala nemali skandal.
    U Galeriji Galženica, Kipke je, na neki način, realizirao dvostruki projekt: umjetnički i književni. U prostoru galerije postavio je video-instalaciju posvećenu snovima, a povodom izložbe i umjesto kataloga izdao je knjigu svojih snova, koje je zapisivao točno godinu dana, od veljače do veljače. Par mjeseci nakon objave dnevnika, Kipke je tako povodom izložbe u Velikoj Gorici objavio pandan svojem dnevniku - svojevrstan noćnik.
    Željko Kipke (1953.) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu 1976. Slike mu se nalaze u slijedećim zbirkama suvremene umjetnosti: Zbirka Peter Stuyvesant u Amsterdamu, Zbirka FRAC u Toulouseu, Muzej moderne umjetnosti u Beču i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1993., a dvije godine i na Kairskom bijenalu.
    Piše kritiku i eseje s područja umjetnosti i eksperimentalnog filma. Od 1997. član je Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA). Objavio je šest knjiga: "Iluminatori novog ciklusa" (Zagreb, 1989), "Vodič kroz subteranneus" (Zagreb, 1992), "Čuvajte se imitacija" (Zagreb, 1993), "Od izobilja do Mjeseca" (Zagreb, 1998), "Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je namjerna" (Zagreb, 2004), "Od veljače do veljače" (Zagreb, 2005).

    više..

  • 26.03.2003. - 12.04.2003.

    Daniel Kovač


    Referirajući se na film "Logan's Vehicles", Kovač je svojim skulpturama pridodao značenje, koje nadilazi uske modernističke probleme kiparskog medija i ulazi na područje popularne kulture. Iz te perspektive njegove skulpture, odnosno nezgrapna vozila za bijeg - kako sam naziva izložene skulpture u predgovoru kataloga - možemo gledati i kao neku vrstu ironičnog komentara društvene tranzicije kroz koju Hrvatska prolazi, u kojoj je svijest o drugačijim i uspješnijim društvima generirala specifični oblik stvarnog ili mentalnog gastarbajterstva. Izložene skulpture, bez obzira na svoju sirovu, privremenu obradu, također upućuju na Kovaču omiljeno područje automobilskog dizajna, kojeg naziva vrhunskim kiparstvom.

    Daniel Kovač rođen je 1966. u Subotici. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radi kao asistent na kiparskom odsjeku. Izlaže od 1991. Dobitnik je Nagrade na 5. trijenalu hrvatskog kiparstva 1994. i Nagrade ALU iz Zagreba 1997.

    više..

  • 19.02.2003. - 08.03.2003.

    Iva Patarčec


    Izložba Ive Patarčec ambijentalna je instalacija koju čine dva rada: "Glacifikacija" i "Multipli". Prvi od njih instalacija je koju čine dva velika lamistal stakla okomito postavljena u prostor na koje su projicirana dva dijapozitiva koji prikazuju proces zaleđivanja određene vodene površine. "Multipli" su, s druge strane, napukli pravokutnici od lamistal stakla, koji su na svojim bočnim rubovima osvijetljeni LED diodama. Proces izrade multipla sastoji se u njihovom razbijanju, pri čemu lamistal staklo zadržava minimalnu homogenost, pa ga je moguće i dalje upotrebljavati u njegovom izvornom obliku. LED diode, koje je duž površine stakla moguće pokretati, obasjavaju raznolike napukline u staklu i tako potvrđuju slučajne i uvijek različite putanje loma svjetla u izloženom staklenom pravokutniku. Ta nepredvidiva dekorativna struktura sadržaj je i "Glacifikacije", pa je izložba svojevrsno ukazivanje na fizikalni, odnosno vizualni svijet, koji nema puno dodira s racionalnom kontrolom ljudskog, odnosno umjetničkog rada.

    Iva Patarčec (1962) je diplomirala slikarstvo 1991. Accademia Albertina di Belle Arti u Torinu. Od 1984. do 1987. suradnica je umjetničke skupine "Dobronamjerni klub Obnova", Izlagala je u inozemstvu i u Hrvatskoj na više desetina skupnih i ssamostalnih izložaba. Nagrađena je 1990. ma Bijenalu crteža u Torre Pelice i 1995. na 30. zagrebačkom salonu u Zagrebu.

    više..