interzone

  • 25.11.2009. - 25.12.2009.

    Interzone : ekonomija



    Ovogodišnji ciklus izložbi u Galeriji Galženica pod zajedničkim nazivom Interzone bio je posvećen temi utjecaja ekonomske globalizacije na društvo i njegove pojedine sastavnice. Dosadašnje su se izložbe pozabavile onim aspektima globalizacije koji često bivaju previđeni prilikom definiranja onoga što čini globalizaciju. Većina definicija na prvo mjesto stavlja ekonomski aspekt globalizacije kao njezin najbitniji element, a on pak većinu ljudi asocira na velike korporacije. Na ovoj su izložbi predstavljeni radovi umjetnika i umjetničkih grupa koji su se dotakli upravo tog, možda najočitijeg, oblika globalizacije. Svima je zajednička suptilno kritiziranje, odnosno ironiziranje globalizacijskog procesa, kao i većina izložaba iz ovogodišnjeg programa i ova je ponudila radove koji se referiraju na cijeli niz fenomena, od lokalnih do globalnih. 

    Domaći je dvojac, Rosana Ratkovčić i Fedor Kritovac [1], nakon provedenog istraživanja situacije u obrtničkim djelatnostima u svom radu obradio problematiku lokalnog. Preciznije, riječ je o problemu oglašavanja obrničkih radnji nasuprot velikim komercijalnim reklamama, odnosno o kompleksnoj višeznačnosti koja iz toga proizlazi. Ratkovčić i Kritovac naglašavaju važnost obrtničke djelatnosti i njihovih reklamnih natpisa, svojevrsnih dokumenata zagrebačkog urbanog identiteta, a koji zbog procesa ekonomske globalizacije pomalo nestaju iz grada.To se dogadja zbog različitih stvari među kojima su propadanje djelatnosti i ne uklapanje u stroge estetske specifikacije propisane Odlukom o komunalnom redu možda najvažnije. Autori smatraju da se time događa svojevrsna desemantizacija grada s ciljem stvaranja nekog novog estetskog ideala lišenog stvarnog sadržaja i značenja, koji je predvođen novim wallscapeima i billboardovima, privremenim produktima oglašavanja u koje je uloženo mnogo novca i kreativne energije, nasuprot jednostavnim i neuglednim obrtničkim natpisima koji su, jednom postavljeni, trebali trajati godinama. Digitalnim intervencijama na fotografijama na kojima su obrtničke (subverzivne) i komercijalne (mainstream) reklame postavljene u isti kontekst otvara se prostor za kritičko propitivanje društva i smjera u kojem se ono razvija.

    Lemeh 42 [2], talijanski par video-umjetnika, u svom kratkom animiranom filmu kreću nešto drugačijim putem. Kritički se osvrću na globalnu prisutnost Ikee, koristeći se njezinom prepoznatljivom ikonografijom. Jednostavna animacija prati, odnosno vizualizira dječju pjesmicu koja, stavljena u ovakav kontekst, dobiva ironijski prizvuk. S druge strane, jednostavnost i razumljivost same animacija same se po sebi pozivaju na filozofiju Ikee kao globalnog sveprisutnog brenda koji teži štedljivosti, praktičnosti, jednostavnosti te pristupačnosti i funkcionalnosti svojeg namještaja. Na ovom mjestu, ironija ovog videa dobiva još više na težini – Ikea svoje poslovanje temelji na masovnoj, jeftinoj industrijskoj proizvodnji, dok istovremeno propagira brigu i zaštitu okoliša.

    Na specifičnu situaciju u Aziji osvrnuo se Dmitry Strakovsky [3] svojim performansom Top 10 Asian Brands. Umjetnikov je rad prožet binarnim opozicijama kojima parodira najveće azijske korporacije; on spaja Istok i duhovnost koja se često veže uz njega sa Zapadom i njegovom opsjednutosti materijalnim vrijednostima. Svojim položajem i načinom izgovaranja, odnosno pjevanjem umjetnik stvara religijsku atmosferu koja asocira na budističke rituale pobožnosti koji uključuju i pjevanje određenih stihova ili mantri. Međutim, ovdje su mantre imena velikih korporacija. Svojim performansom Strakovsky kritizira ne samo velike korporacije, već i većinu azijskih naroda koji su, unatoč tome što su oduvijek poznati po opsjednutosti radom, s pojavom kapitalizma i velikih tvrtki postali gotovo religijski nastrojeni prema svom poslu koji je, moglo bi se reći, postao njihova nova religija.

    Internet je od svojih početaka prije 40 godina, kada je pokrenut kao Arpanet , doživio korjenite promjene i još je jedna u nizu pojava koje nisu ostale pošteđene utjecaja ekonomske globalizacije. Carlos Katastrofsky [4] iz bečke inicijative Cont3xt.net u svom se radu kritički osvrnuo na taj fenomen. Njegov rad bavi se problematikom internetskih stranica velikih korporacija. Intervenirajući u izvorni kod određene web-stranice on skreće pozornost na komercijalizaciju i monopolizaciju Interneta. (Nina Pisk)

    Linkovi:

    (1) http://www.hdlu.hr/2009/06/04/rosana-ratkovcic-fedor-kritovac-obrtni-spektakl/
    (2) http://lemeh42.indivia.net/
    (3) http://www.shiftingplanes.org/
    (4) http://katastrofsky.cont3xt.net/home/

    više..

  • 09.09.2009. - 11.10.2009.

    Interzone : rod


    Umjetnici: Davor Dukić (SR), Ibro Hasanović (B i H), Helena Janečić (HR), Milica Rakić (SR) i Alenka Spacal (SLO)

    Kustosice: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk


    Predsjednik Međunarodne atletske federacije (IAAF) Lamine Diack priznao je da je u slučaju Caster Semenye trebalo pokazati puno više osjetljivosti. No, upravo je IAAF zatražio da se Caster Semenya podvrgne testovima, a panel, u koji su uključeni ginekolog, endokrinolog, psiholog, internist te stručnjak za probleme "spola i međuspola", trebao bi idućih tjedana zaključiti je li trkačica muško ili žensko. (...) Osim ginekološkim, endokrinološkim i genetskim testovima, Caster Semeneya bit će podvrgnuta i psihološkim ispitivanjima kako bi se odredilo osjeća li se ona kao "prava žena. (1)

    Mnogo građe ne samo da potiče sumnju u održivost 'subjekta' kao krajnjeg kandidata za predstavljanje ili, čak, oslobođenje, nego općenito vlada vrlo mala suglasnost što to tvori, ili bi trebalo tvoriti, kategoriju 'žena'. (2)

    IAAF - in stručnjak za probleme spola i međuspola i jedna od najutjecajnijih suvremenih post-strukturalističkih teoretičarki našli su se, čini se, u sličnim nevoljama s rodom. Skandalozna priča o uspješnoj mladoj atletičarki koja je u rekordnom roku obišla svijet otvara i zorno dočarava jedno od ključnih ontoloških, epistemoloških i inih pitanja kojima filozofi, od Foucaulta na dalje, nastoje objasniti stvarnost kroz logičke sustave na kojima počiva naša individualna i društvena egzistencija. Koji su to alati, dogovori, propisi i norme kojima se određuje profesionalna, a u velikoj mjeri i osobna sudbina Caster Semenye? Tko posjeduje znanje, a time i moć, kojima se te norme konstruiraju? Na poslijetku se nužno otvara i pitanje što spol uopće jeste (da li je prirodno, anatomski, hormonski ili kromosomski uvjetovan) i je li i on proizvedena društvena kategorija?
    Tek što je feministička teorija došla do postavke da rod nije tek posljedica biološke zadatosti, već neovisan, društveno uvjetovan konstrukt, te time osigurala jasno razlikovanje pojmova roda i spola, nove su se generacije teoretičarki zapitale o uzročno-posljedičnom odnosu tih dviju kategorija. Početkom 1990-ih Judith Butler postavlja svojevrstan obrat tvrdnjom da je sama kategorija roda diskurzivno/kulturalno sredstvo kojim se definira značenje onoga što smatramo prirodnim spolom, te ga pritom svijesno smješta u polje preddiskurzivnog, apriornog kako bi se osigurao binarni/heterosexualni okvir za spol (2). Ono što pak generira fenomen roda tzv. su regulacijske prakse unutar zadanih kulturalnih i povijesno specifičnih okolnosti – načini na koje „smijemo“ djelovati da bismo pritom zadržali identitet ostvaren kroz kontinuitet i koherentnost subjekta. Tako se u shvaćanju Judith Butler rod u praksi ostvaruje kroz performative – onog što je sadržano u jeziku, činovima, gestama, izvedbama.

    Ono čime se, unutar ovog teorijskog okvira, različite umjetničke prakse sve učestalije bave pitanje je ne samo promjenjivosti i fluidnosti rodnih identiteta, već i apriorinog privaćanja binarnosti kroz suprotstavljene kategorije žena i muškaraca, ženske i muške umjetničke prakse. Stoga je ideja pri odabiru radova na ovoj izložbi bila prikazati na koji način radovi iz područja sličnih kulturalnih i povijesno specifičnih okolnosti, dakle u domeni srodnih regulacijskih praksi, iz različitih pozicija i umjetničkih praksi progovaraju o rodnoj tematici.

    Performativni čin vješanja kuhinjskih krpa u radu Alenke Spacal [1] priziva kolektivnu svijest o tradicionalnim rodnim ulogama, prije svega unutar lokalnog/regionalnog konteksta – praksa sušenja rublja na razapetom konopu jedan je od prototipova ženskog posla. Kao odgovor na takve regulacijske prakse umjetnica izlaže niz autoportreta - likovnog žanra koji omogućava najviši stupanj preispitivanja vlastitih identitetskih pozicija.On omogućava istovremenu poziciju autorice i modela, označitelja i označenog, subjekta i objekta, čime se dokida tradicionalna pozicija žene kao Druge. Umjetnički subjekt koji Alenka Spacal svojim androginim autoportretima pritom formira zasniva se na konceptu mijenjajućih i prijelaznih identiteta i opire binarnoj definiciji roda (4).

    Slične pozicije čine polazište i za rad Helene Janečić [2] koja autoportretom Sitting gender bender također probija binarnu zadatost rodnih uloga, koristeći se referencom na Nastu Rojc, začetnicu umjetničkog prikaza rodnog identiteta u periodu ranog hrvatskog modernizma. Koristeći iste strategije samoprikazivanja (prerušavanje kao sredstvo kojim se problem seksualnosti prenosio u javnu sferu), kao i formalnu realizaciju u tradiciji modernističkog slikarstva Münchenskog kruga, Helena ostvaruje i osnažuje vlastitu među-rodnu poziciju (6).

    U radu Milice Rakić [3] težište se premješta sa konstuiranja subjektivne rodne samo-prezentacije na širi društveno-političkog kontekst. Koristeći vizualni i audio arhiv za evokaciju kolektivnog sjećanja na ideološki obojenu prošlost, umjetnica propituje genezu uspostave društvenih i rodnih identiteta i njihovih međusobnih odnosa. Spajanjem fiktivnog neformalnog razgovora između muškarca i žene sa slikama iz političke prošlosti ostvaruje se naglasak na duboku i neosvještenu povezanost između svakodnevnog poimanja, odnosno igranja rodnih uloga i utjecaja društveno-političkih i ideoloških sustava moći.

    U dijalogu iz video rada Milice Rakić prisutan je svojevrstan sukob rodnih pozicija unutar jezičnog diskursa. U Pokušaju da budem... Ibro Hasanović [4] se odmiče od vlastite rodne pozicije kako bi ogolio svoju (navodnu) nedostatnost u razumijevanju (također navodne i društveno konstruirane) binarno suprotne ženske pozicije. Umjetnik je smješten u prirodu, simbol tradicionalnog muškog poimanja ženskosti (kao suprotnosti muškoj civilizaciji) i čita, bez razumijevanja, roman Sidonie - Gabrielle Colette, svojevrsni prototip tzv. ženskog pisma ( koncepta, inače, osporavanog od feminističkih teoretičarki, od Simone de Beauvoir do Monique Wittig). Umjetnik na taj način zauzima ironičan odmak te propituje koncept binarnih rodnih pozicija kao međusobno isključivih i nepomirljivih kategorija.

    Čovek od akcije Davora Dukića [5] problematizira konstrukciju značenja rodnog identiteta kroz koncept igračke koji, prema teoriji Rolanda Barthesa, utjelovljuje mikorkozmos svijeta odraslih. Na taj način igračke postaju sredstva i materijalni dokaz procesa naslojavanja kulturalnih i ideoloških kodova koji, između ostalog, sudjeluju u formaciji rodnih identiteta. Oblikovanjem tijela i utjelovljenjem binarnih rodnih i spolnih zadatosti, društveni projekt industrije igračaka postaje dijelom regulacijskih praksi, te se kroz ovaj rad otkrivaju načini čitanja skrivene društvene moći (7). (Sanja Horvatinčić)

    1. http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2009,8,29,,174378.jl
    2. Butler Judith, Nevolje s rodom / Feminizam i subvezija identiteta, Zagreb: Ženska infoteka, 2000.
    3. http://www.iep.utm.edu/foucfem/
    4. Spacal Alenka, Pokušaj uspostavljanja autonomnog subjekta kroz autoportretni likovni izraz umjetnica. Filozofija i rod, zbornik, ur. Gordana Bosanac, Hrvoje Jurić, Jasenka Kodrnja. Zagreb: Frvatsko filozofsko društvo, 2005.
    5. Chadwick Whitney, Women, Art, And Society, London: Thames & Hudson, 1992.
    6. Kolešnik Ljiljana, Autoportreti Naste Rojc: stvaranje predodžbe naglašenog rodnog identiteta u hrvatskoj umjetnosti ranog modernizma, Radovi instituta za povijet umjetnosti 24/2000.
    7. www.galerijazvono.org/text/dukic/Tekst%20J.%20Dukic.doc


    Linkovi:

    [1] http://www.cunterview.net/index.php/Izlozbe-/-Osvrti/Alenka-Spacal-Vjesanje.html
    [2] http://www.cunterview.net/index.php/Novi-mediji/Helena-Janecic.html
    [3] http://www.artmajeur.com/milica/
    [4] http://www.ibrohasanovic.com/
    [5] http://artnews.org/gallery.php?i=3875&exi=15449

    više..