ekonomija

  • 15.09.2016. - 01.10.2016.

    Napokon se isplatilo!

    Željko Badurina, Maja Čule, Hrvoje Hiršl, Dina Karadžić, Tea Stražičić, Igor Štromajer

    Kustoski koncept: Irena Borić, Martina Kontošić, Renata Šparada

    Otvoreni tabovi, prokrastinacija, samopromocija, kolaboracija, spamovi, komentari, shareovi, likeovi čine, materijalne i digitalne, fragmente cirkulacije podataka. Na mreži, proces kruženja kojeg izvode mnogobrojni korisnici daje vrijednost i moć putujućoj informaciji. Internetske ekonomije stoga ne podrazumijevaju samo uobičajene protokole digitalnih financijskih transfera, već se velik dio temelji na generiranju simboličnog kapitala, odnosno vrijednosti. Imajući u vidu kontekst mreže kao korporativan i nadziran prostor, izložba u prvi plan postavlja ulogu umjetnika/ce čije je djelovanje reakcija na ekonomske modele razvijene unutar weba 2.0.

    Polazeći od pretpostavke da internetska stvarnost utječe na suvremeni način djelovanja, druženja i mišljenja, izložba preispituje načine na koji internet i digitalne ekonomije utječu na položaj i živote ljudi koji ga koriste. Naime, korisnici su ti koji u zamjenu za slobodu na mreži daju informaciju čime pristaju da postanu resurs pojedinih korporacija, u skladu s izrekom "Ako ne plaćaš proizvod, ti si proizvod"("If you're not paying for the product, you are the product."). Stoga se izložba fokusira na ispreplitanja tih naoko podijeljenih svjetova unutar postojećih ekonomskih odnosa; s jedne strane sama produkcija obilježena je aktualnim ekonomskim stanjem, a s druge strane online prostor izvanredno je mjesto eksploatacije i eksperimenta.

    više..

  • 10.11.2010. - 10.12.2010.

    Što više gledam, to više vidim


    Umjetnici: Giuseppe di Bella, Vincent W.J. van Gerven Oei & Jonas Staal, Les Liens Invisibles, David Smithson, Tea Tupajić

    Svakako se čini da, gledano iz dominantne suvremene perspektive/a, ideje Brechtovog marksizma i njegove vjere u utopiju, utopijski potencijal i otvoreni politički angažman umjetnosti djeluju pomalo zastarjelo, povijesno irelevantno, u disonanciji s vremenom u kojem se institucionalna Ljevica rasipe, a neoliberalna hegemonija uzima maha. No pravo pitanje je sljedeće: nije li upravo to simptomatično? Nije li to što je Brech danas postao „zaboravljen“ i „staromodan“ – nakon svoje ogromne popularnosti tijekom 1960-ih i 70-ih godina i glatkog prelaska u status „klasika“ – upravo indikator da je sa suvremenim društvom, kao i ulogom umjetnosti u njemu, nešto pošlo po zlu? [1]

    više..

  • 25.11.2009. - 25.12.2009.

    Interzone : ekonomija



    Ovogodišnji ciklus izložbi u Galeriji Galženica pod zajedničkim nazivom Interzone bio je posvećen temi utjecaja ekonomske globalizacije na društvo i njegove pojedine sastavnice. Dosadašnje su se izložbe pozabavile onim aspektima globalizacije koji često bivaju previđeni prilikom definiranja onoga što čini globalizaciju. Većina definicija na prvo mjesto stavlja ekonomski aspekt globalizacije kao njezin najbitniji element, a on pak većinu ljudi asocira na velike korporacije. Na ovoj su izložbi predstavljeni radovi umjetnika i umjetničkih grupa koji su se dotakli upravo tog, možda najočitijeg, oblika globalizacije. Svima je zajednička suptilno kritiziranje, odnosno ironiziranje globalizacijskog procesa, kao i većina izložaba iz ovogodišnjeg programa i ova je ponudila radove koji se referiraju na cijeli niz fenomena, od lokalnih do globalnih. 

    Domaći je dvojac, Rosana Ratkovčić i Fedor Kritovac [1], nakon provedenog istraživanja situacije u obrtničkim djelatnostima u svom radu obradio problematiku lokalnog. Preciznije, riječ je o problemu oglašavanja obrničkih radnji nasuprot velikim komercijalnim reklamama, odnosno o kompleksnoj višeznačnosti koja iz toga proizlazi. Ratkovčić i Kritovac naglašavaju važnost obrtničke djelatnosti i njihovih reklamnih natpisa, svojevrsnih dokumenata zagrebačkog urbanog identiteta, a koji zbog procesa ekonomske globalizacije pomalo nestaju iz grada.To se dogadja zbog različitih stvari među kojima su propadanje djelatnosti i ne uklapanje u stroge estetske specifikacije propisane Odlukom o komunalnom redu možda najvažnije. Autori smatraju da se time događa svojevrsna desemantizacija grada s ciljem stvaranja nekog novog estetskog ideala lišenog stvarnog sadržaja i značenja, koji je predvođen novim wallscapeima i billboardovima, privremenim produktima oglašavanja u koje je uloženo mnogo novca i kreativne energije, nasuprot jednostavnim i neuglednim obrtničkim natpisima koji su, jednom postavljeni, trebali trajati godinama. Digitalnim intervencijama na fotografijama na kojima su obrtničke (subverzivne) i komercijalne (mainstream) reklame postavljene u isti kontekst otvara se prostor za kritičko propitivanje društva i smjera u kojem se ono razvija.

    Lemeh 42 [2], talijanski par video-umjetnika, u svom kratkom animiranom filmu kreću nešto drugačijim putem. Kritički se osvrću na globalnu prisutnost Ikee, koristeći se njezinom prepoznatljivom ikonografijom. Jednostavna animacija prati, odnosno vizualizira dječju pjesmicu koja, stavljena u ovakav kontekst, dobiva ironijski prizvuk. S druge strane, jednostavnost i razumljivost same animacija same se po sebi pozivaju na filozofiju Ikee kao globalnog sveprisutnog brenda koji teži štedljivosti, praktičnosti, jednostavnosti te pristupačnosti i funkcionalnosti svojeg namještaja. Na ovom mjestu, ironija ovog videa dobiva još više na težini – Ikea svoje poslovanje temelji na masovnoj, jeftinoj industrijskoj proizvodnji, dok istovremeno propagira brigu i zaštitu okoliša.

    Na specifičnu situaciju u Aziji osvrnuo se Dmitry Strakovsky [3] svojim performansom Top 10 Asian Brands. Umjetnikov je rad prožet binarnim opozicijama kojima parodira najveće azijske korporacije; on spaja Istok i duhovnost koja se često veže uz njega sa Zapadom i njegovom opsjednutosti materijalnim vrijednostima. Svojim položajem i načinom izgovaranja, odnosno pjevanjem umjetnik stvara religijsku atmosferu koja asocira na budističke rituale pobožnosti koji uključuju i pjevanje određenih stihova ili mantri. Međutim, ovdje su mantre imena velikih korporacija. Svojim performansom Strakovsky kritizira ne samo velike korporacije, već i većinu azijskih naroda koji su, unatoč tome što su oduvijek poznati po opsjednutosti radom, s pojavom kapitalizma i velikih tvrtki postali gotovo religijski nastrojeni prema svom poslu koji je, moglo bi se reći, postao njihova nova religija.

    Internet je od svojih početaka prije 40 godina, kada je pokrenut kao Arpanet , doživio korjenite promjene i još je jedna u nizu pojava koje nisu ostale pošteđene utjecaja ekonomske globalizacije. Carlos Katastrofsky [4] iz bečke inicijative Cont3xt.net u svom se radu kritički osvrnuo na taj fenomen. Njegov rad bavi se problematikom internetskih stranica velikih korporacija. Intervenirajući u izvorni kod određene web-stranice on skreće pozornost na komercijalizaciju i monopolizaciju Interneta. (Nina Pisk)

    Linkovi:

    (1) http://www.hdlu.hr/2009/06/04/rosana-ratkovcic-fedor-kritovac-obrtni-spektakl/
    (2) http://lemeh42.indivia.net/
    (3) http://www.shiftingplanes.org/
    (4) http://katastrofsky.cont3xt.net/home/

    više..