14.10.2016. - 05.11.2016.

Željka Cupek / Marija Lovrić

Samostalna izložba Željke Cupek i Marije Lovrić jedna je od izložaba kojima ove godine predstavljamo mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. Ovoga puta, umjesto likovnih kritičara ili kustosa, umjetnice su se same poetički odredile. O radovima predstavljenima na izložbi, Marija Lovrić kaže:

Introspekcija, 2016.

Modernim i moglo bi se reći površnim načinom života danas, potreba za povezivanjem sa samim sobom je vrlo bitna ljudska potreba koju često zanemarujemo. Pričamo li samo o svjesnosti ili samopouzdanju, vrlo rijetko isto istinski i osjećamo. Samosvjesnost je viša razina svjesnosti, povezanosti sa samim sobom. To je sposobnost da osjetimo poruke iz naših unutarnjih zaliha emocionalnog pamćenja. Da bi napredovali u samosvjesnosti, trebamo istražiti sebe, poštovati svoje tijelo, voditi računa o sebi, ući u svoju nutrinu. Svaka osoba je unikatna fizički i psihički. Svaka jedinka ima svoju energetsku frekvenciju i prilikom povezivanja osjećamo novu energiju koja se smjesti u nama i potakne različite emocije. Osjetimo vibracije, dubine, vidimo boje, čujemo razne zvukove. Katkad se desi da postanemo intenzivno svjesni sebe, svojih vlastitih psihičkih procesa.

Ponekad u velikoj količini osjećaja dese se kaotični trenuci koji nam otežavaju preispitivanje, potragu, introspekciju. Takav kaos, neshvatljiv red, može prouzročiti pustoš, prazninu, tminu, mentalnu dezorijentaciju. Nalazeći se u takvoj kaotičnoj situaciji, regresiji , 'blokadi' izražavanja i trenucima uzastopnih  perioda samokritike i nezadovoljstva, odlučila sam okrenuti se svojoj nutrini, postati samosvjesna. U pokušajima, preispitivanjima sebe, pokušala sam i pokušavam na najiskreniji način koji znam, prikazati svoje osjećaje, stanja, misli.  Potaknuta potragom za smislom i pokušajima da dovedem  psihički  kaos u red, prepuštam se samoopažanju, analiziranju i oslobađanju. Ključni emotivni trenuci, periodi, ponekad i same iznenadne boli i nelagode, fizičke i psihičke, sastavni su dio ciklusa crteža i kolaža pod nazivom Introspekcija.

U svom bogatstvu informacija koje nam se nude i koje primamo, zanemarimo bitne stvari koje bi nam pomogle u poimanju sebe. U potrebi da osvijestim i pročistim svoje misli, posegnula sam za dnevničkim pristupom. Pisanjem o sebi otkrivamo nagomilane emocije, potisnute osjećaje, mnoge obrasce psihe i čistimo dušu. Umjesto riječi, crteži definiraju moje fizičke promjene, psihička stanja, odnose. Opservacijom same sebe prenijela sam u crteže trenutke neravnoteže, dominantnih emocija, živčanih slomova, intimnih odnosa, dane provedene u pms-u i fizičkim bolovima. Intima, trenuci koje ponekad ne mogu podijeliti sa svim ljudima, prebačeni su u crteže. Svaki crtež sadrži svoju priču koja nije doslovno napisana kao dnevnik i stavljena pred čitatelja, već prezentirana kao likovni dnevnik stavljen pred promatrača. Razni crtački materijali i primjena slojevitosti različitih vrsta papira i folija, povezani su sa što boljim prikazivanjem mog stanja u ključnim trenucima.  U mnogim crtežima koji prikazuju psihičke procese ne dominira kontrast boja, već akromatski tonovi, te blaži prijelazi. Kod prikaza fizičkih stanja dominira kontrast boja i izraženiji su prijelazi između motiva i oblika. Motivi koje primjenjujem su dijelovi ljudskog tijela koje kombiniram sa različitim oblicima, u različitim kompozicijama.  Ljudsko tijelo je nešto što posjedujemo i brinemo se o njemu kao što se i ono brine o nama. To je urođena simbioza. Ta urođenost usmjerila me da istražim, pogledam u sebe i iz kaosa stvorim zadovoljstvo, iz regresije progresiju. 

Željka Cupek je pak interpretacijska uporišta za svoju seriju slika pronašla u književnosti:

 

Preobraženo more


Adrienne Rich zaranja tražeći olupinu broda[1], pravu stvar, a ne priču, mit;

 želi istražiti olupinu; vidjeti štetu koja je nastala, i blaga koja su ostala; želi spoznati.

 Lako je izgubiti se u tom fluidu, zaboraviti cilj svog pothvata, i povratak na površinu. Zaboraviti se.

 To je ono što Alphonso Lingis[2] traži kada se spušta u dubinu;

blaženstvo gubitka orijentacije, kontrole, racionalnosti;

rasplinjavanje vlastitog psihofizičkog integriteta u oceanskoj noći,

ispunjenoj fosforescentnim svjetlucanjem planktona

i kromatskim fenomenima morskih organizama začudnih oblika.

Spuštanje. Plavo, plavije; potom zeleno; na kraju crno. Zamračenje.

Privremena  odsutnost sebe. Ekstaza dubine.

 

[1]  Adrienne Rich, pjesma Diving into the Wreck, iz zbirke „Diving into the Wreck: Poems 1971-1972“ (1973.).

 [2]  Alphonso Lingis, esej The Rapture of the Deep (1983.)

---

Marija Lovrić rođena je 1986. godine u Zagrebu. Magistrirala je na Nastavničkom odsjeku u klasi Ines Krasić 2012. godine. Izlagala je na dvije samostalne i više skupnih izložbi u i izvan Hrvatske iz kojih se izdvajaju  XI Trijenale hrvatskog kiparstva  (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2012.), Transform „Pandora's box“ (Thessaloniki,  Grčka, 2012.), Graphic Triennal (Skopje, Makedonija,  2013.), te Retroperspektiva,ova djela mogla bi biti…( HDLU Zagreb,  2016.). Od 2013. je članica HDLU-a. Radi u različitim tehnikama, ali trenutno najviše istražuje područje crtanja. Česta tema u radovima joj je korelacija čovjeka i tehnologije.  Trenutno živi i radi u Velikoj Gorici.

Željka Cupek je rođena 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo i metodiku nastave povijesti umjetnosti na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala na samostalnim i skupnim izložbama. Članica je HDLU-a.

---

Izložba je ostvarena sredstvima Grada Velike Gorice.