• 16.11.2018. - 15.12.2018.

    Njen novi Istok

    Asiana Jurca Avci (SLO), Karla Jurić (HR), Selma Selman (BiH), Tatjana Radičević Planinčić (SRB)

    Kustosica: Marina Paulenka

    "Izložba pod nazivom Njen novi Istok predstavlja četiri umjetnice iz zemalja bivše Jugoslavije - Hrvatske, Srbije, BIH i Slovenije. Riječ je o umjetnicama mlađe generacije koje za svoj umjetnički izričaj većinom koriste medij fotografije, ali često su tu prisutne i novomedijske prakse, video, performans i instalacija. Umjetnice uključene u izložbu u potrazi su za alternativnim načinima pričanja priča usađenih u našoj kulturi te s mobitelima i fotografskim aparatima u ruci one prevode put definiranja vizualnog identiteta novog Istoka. Ponovno gledajući njihov pogled iz konzervativnog, muškog dominantnog društva, istražuju rodne uloge i seksualnost, mitove i arhetipove, tijelo i urbanu sredinu. Za mladu generaciju s ovih područja feminizam je u porastu: feminizam ne samo u smislu riječi i pojmova, već izgleda. Mlade žene - u fotografiji, modi, filmu i medijima - redefiniraju seksualnost, ženski pogled i pričaju vizualne priče suvremene ženskosti u područjima istočne i jugoistočne Europe. U ovim zemljama, područjima staromodnih rodnih stereotipa, sama riječ feminizam povijesno ima odbojnost u društvu, stoga je stigla kroz druge medije poput Interneta i televizije. Generacije odrasle na Internetu ne bi mogle ostati imune na promjenu rodnih uloga i ne postati dio novog vala feminizma, vizualnog, mladog i web-osviještenog. Njihovi radovi žele transformirati vanjski svijet, a ujedno služe i kao snimke njihove unutarnje  emancipacije.

    više..

  • 03.10.2018. - 03.11.2018.

    Postmedijske strukture

    Iva Ćurić, Paulina Jazvić, Igor Juran, Predrag Todorović

    Kustos: Vanja Babić

    "Tijekom svoga višedesetljetna trajanja, epoha modernizma sustavno je i teoretski nadasve osviješteno osporavala veliku većinu ranije uvriježenih umjetničkih nazora odnosno kanona, sve u cilju afirmiranja progresa kao ultimativne stvaralačke paradigme. Najprije je negiran princip mimesisa, potom će apstrakcija uputiti izazov figuraciji, da bi naposljetku došlo i do medijskih raslojavanja, pri čemu su tradicionalni mediji slikarstva, skulpture ili klasičnih grafičkih tehnika u usporedbi s bujajućim novijim fenomenima poput konceptualne umjetnosti, videa i performansa proglašavani retrogradnima, čak i umjetnički posve jalovima. Za to su, dakako, postojali i određeni razlozi. Potkraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća, međutim, modernistička će se usredotočenost razvodniti, ustupivši svoje mjesto ″svežderskom″, programski posve apatičnom, a samim time i – u smislu bilo kakve precizne i sažete definicije - teško odredivu postmodernizmu. Akcija se razvodnila te poprimila karakteristike stanja. Je li se postmodernizam javio tek kao svojevrsna metastaza modernističkih ideja, ili je pak iskaz konzervativne reakcije na njih?

    više..

  • 15.06.2018. - 14.07.2018.

    Mario Matoković, U potrazi za dobrom vladavinom

    Kustos: Klaudio Štefančić

    Među hrvatskim suvremenim umjetnicima Mario Matoković se, uz nekolicinu drugih, ponajviše ističe spremnošću da jezikom umjetnosti komentira i kritizira dnevno-političke događaje. Za razliku od modernističkog umjetničkog nasljeđa, koje više voli sublimaciju i distancu od aktualnosti i angažmana, Matoković na društvo oko sebe reagira gotovo impulzivno. Kako je rođen i živi u Osijeku, najveći dio njegovog rada posvećen je zbivanjima u rodnom gradu i Slavoniji, iako svaki problem - deindustrijalizacija i dezurbanizacija Osijeka, slabljenje agrarne proizvodnje, iseljavanje stanovništva itd. -  može predstavljati i hrvatsko društvo u cijelosti. Bez obzira na prirodu društvenog problema, Matoković mu prilazi zaokupljen idejama solidarnosti i zajednice, ukazujući ili na njihov nestanak ili na njihovo krivo shvaćanje. Matokovićev rad, također, podsjeća na napeti odnos između umjetnosti, kulture i države, koji nije svojstven samo Hrvatskoj, nego i drugim zemljama Istočne Europe. Je li umjetnost izgubila svoje društveno poslanje? Koja je njezina uloga u globalizacijskim procesima? Na temelju kojih kriterija danas procjenjujemo vrijednost umjetničkih djela i institucija u društvu čija je kulturna proizvodnja gotovo potpuno određena državnim potporama, itd.? Izložba je prvo veće predstavljanje ovog umjetnika u zagrebačkoj regiji.

    ---

    više..

  • 13.04.2018. - 19.05.2018.

    Đuro Seder, Rt dobre nade (slike i crteži)

    Kustosica: Marijana Paula Ferenčić 

    Đuro Seder je rođen u Zagrebu 1927. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mejzdića 1951. Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953. Nakon studija radio je u časopisu Jugoslavenski radio kao ilustrator i tehnički urednik, u izdavačkom poduzeću Panorama te u Agenciji za marketing – Vjesnik od 1968. do 1981. kao grafički dizajner. Od 1981. do 1983. bio je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1987. obnašao je službu dekana, od 1987. do 1998. bio je redoviti profesor. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi Biblioteke iz Zagreba. Samostalno izlaže od 1958. Djela mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

    više..

  • 02.03.2018. - 07.04.2018.

    Marija Ančić, Morbidne slike

    Marija Ančić je bivša finalistica Nagrade Radoslav Putar i umjetnica čiji rad u domačoj sredini ima specifičan status, jer se odvija na sjecištu tradicionalnih umjetničkih disciplina (crtež, animacija) i kulture društvenih mreža (GIF, blog itd.). Ančić je rođena 1982. u Sarajevu. Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na smjeru konzervacije-restauracije 2005. i na kiparstvu 2010. Uz tri samostalne izložbe u Zagrebu i Splitu, sudjelovala je na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica. 

    ---

    Kada se pristupa temi sebstva onako kako to čini Marija Ančić, kroz vizuru zazornosti kojoj je nemoguće umaknuti, koja prikazani subjekt neprestano guta postajući njegov konstitutivni dio, medij GIF-a se nadaje kao savršeno rješenje. Figuralna animacija, koja podrazumijeva stilizaciju stvarnog svijeta, pretpostavlja pogled kroz određenu subjektivnu, “pomaknutu” prizmu. Također, minimalni oblik naracije koji povezuje početak i kraj priče u jedinstvenu cjelinu, čime se gubi kauzalnost, uvjetuje upravo ono sadržajno zazorno: nemogućnost raspoznavanja jave od sna, stanja sigurnosti od stanja opasnosti, vlastitog sebstva od drugog. Poetika Ančićeve lako je smjestiva u gotski žanr koji, uostalom, sadrži izraženu transhistorijsku kvalitetu (najprije referiranjem na srednjovjekovlje, a zatim na viktorijansko doba), pa stoga njegovo glatko uklapanje u digitalnost nikako nije neobično. Dapače, suvremena gotika ne samo da povlači teme i motive baštinjene prvenstveno iz viktorijanske i edvardijanske književnosti (kada se formira kao žanr), nego se u toj motivici demokratski širi na sve druge oblike umjetnosti (vizualnu, kazališnu, filmsku, glazbu, strip...) u kojima, u postmodernističkoj maniri, rapidno stvara nove oblike, napose u žanru horora. 

    više..