26.11.2020. - 15.01.2021.

Izbor iz fundusa: 40 godina Galerije Galženica (1980. -2020.)

40. godina Galerije Galženica – prostor kulture, umjetnosti i društvenosti


DOM KULTURE I GALERIJA GALŽENICA

U novoizgrađenom naselju Galženica, na Trgu Veljka Vlahovića, odnosno današnjem Trgu Stjepana Radića, 1980. godine otvoren je Dom kulture, čiji projekt potpisuje arhitektica Hrvojka Paljan, a u njemu je otvorena i prva velikogorička galerija za suvremenu umjetnost te knjižnica i manja dvorana za koncerte, predstave i filmske projekcije. Arhitektonsko-urbanističko rješenje stambenog naselja Galženica III, s planiranih 1.260 stanova za oko 4.000 novih stanovnika zaposlenih u okolnim tvornicama, realizirano je pod vodstvom projektnog ureda Industrogradnja.  Izgradnja naselja s kvalitetno koncipiranim urbanističkim planom, stanogradnjom, javnim površinama, gradskim trgom, zelenim površinama i novim kulturnim sadržajima znatno je pridonijela stvaranju urbaniteta Velike Gorice 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Proces urbanizacije započet 70-ih godina, u sklopu kojeg je izgrađeno naselje Galženica III, s otvorenim i zatvorenim javnim prostorima, odigralo je značajnu ulogu u formiranju nove moderne urbane strukture koja objedinjava sve sadržaje bitne za kvalitetu življenja.  Kod projektiranja naselja, arhitektica Hrvojka Paljan vodila se postulatima tzv. urbane sociologije i njemačkim uzorima planiranja grada, promišljajući prostor kao mjesto susreta, društvene interakcije i socijalizacije njegovih stanovnika. Umjesto ''spavaonice'' predviđene za smještaj velikog broja pridošlih stanovnika, realizirala je prostore razmjene znanja i iskustava, mijenjajući na taj način urbanu sliku Velike Gorice, društvene procese i strukturu načina obitavanja. 

U tom kontekstu promišljanja ''grada'' kroz društvenu proizvodnju prostora i urbane fenomene, nastaje i Dom kulture u naselju Galženica III, otvoren 26. studenog 1980. godine. Iako Dom kulture prvotno nije bio planiran, arhitektica je bila svjesna da za pridošlo stanovništvo nije dovoljno samo izgraditi povoljne stanove i pružiti im ''krov nad glavom'', već da im treba omogućiti i kulturne sadržaje te im tako poboljšati kvalitetu življenja. Po zamisli arhitektice, galerijski prostor izvorno se trebao nalaziti u prizemlju Doma kulture, a knjižnica iznad, no ''u pregovorima s dužnosnicima velikogoričke općine zaduženima za kulturne djelatnosti, među kojima se isticala gospođa Zlata Cundeković ''usuglašena je njegova pozicija na drugoj etaži Doma kulture gdje je izveden reprezentativni izložbeni prostor na dvije etaže, jedan od atraktivnijih u Hrvatskoj.  

Od samog osnutka Galerija Galženica predstavljala je radove renomiranih umjetnika starije generacije (Đ. Seder, F. Kulmer, E. Murtić, M. Šutej, Z. Keser, M. Lah, I. Kožarić…), prateći istovremeno rad domaćih autora srednje (Lovro Artuković, Tomislav Buntak, Matko Vekić…) i mlađe generacije (Zlatan Vehabović, Ivan Fijolić, Jelena Bando…) koji su zauzeli istaknuta mjesta na domaćoj likovnoj sceni. Zahvaljujući zalaganju njenih nekadašnjih voditelja – cijenjenih povjesničara umjetnosti, kustosa i likovnih kritičara, Radovana Vukovića i Klaudia Štefančića – postavljeni su temelji programske i organizacijske strukture Galerije, a njen rad prepoznat je u nacionalnom kontekstu kao kvalitetan primjer razvoja javne kulturne infrastrukture izvan Zagreba. 

Tijekom posljednjih četrdeset godina, zahvaljujući visokim muzejsko-galerijskim standardima, dosljednom provođenju suvremenih kustoskih praksi te kvalitetnom praćenju, promicanju i produciranju suvremene umjetnosti, Galerija Galženica je postala nezaobilazno mjesto za izlaganje moderne i suvremene umjetnost različitih naraštaja, ali i medija izražavanja. 

FUNDUS GALERIJE GALŽENICA

Fundus Galerije Galženica, registriran pri Muzejskom dokumentacijskom centru, baštini 73 djela značajnih autora iz područja hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, a najvećim je dijelom prikupljen otkupima i donacijama u periodu od 1980. do 2000. godine. Za formiranje inicijalne umjetničke zbirke Galerije Galženica, koju su sačinjavala 22 djela trinaest renomiranih hrvatskih umjetnika (M. Šutej, I. Šebalj, J. Biffel, N. Kavurić Kurtović, I. Lesiak, V. Fišter, E. Kokot, N. Koydl, M. Muljević, J. Pavlović, Lj. Strahov, V. Michieli i I. Šiško) u prvom redu je zaslužna Zlata Cundeković, tadašnja tajnica SIZ-a kulture Općine Velika Gorica, na čiji je poticaj USIZ kulture Grada Zagreba, povodom otvaranja Galerije Galženica i zgrade Doma kulture, donirao ovu vrijednu zbirku.  Kroz izložbenu aktivnost, kao i otkupom, galerijska zbirka moderne i suvremene umjetnosti brojčano je uvećana i djelima drugih etabliranih hrvatskih umjetnika, i to ponajviše zalaganjem povjesničara umjetnosti Radovana Vukovića, prvog voditelja galerijskog programa. Njegov nasljednik, povjesničar umjetnosti Klaudio Štefančić, zaslužan je pak za brigu o fundusu u narednom vremenskom razdoblju, nekoliko novih akvizicija suvremene umjetnosti, restauraciju umjetnina nagriženih zubom vremena te za činjenicu da je Galerija Galženica bila ''prva muzejsko-galerijska institucija u Hrvatskoj koja je svoju umjetničku zbirku – registriranu u Registru muzeja, galerija i zbirki RH, izložila na mreži i koja je sustavno implementirala mrežne alate i mrežnu estetiku u svoj svakodnevni rad''. 

Iako brojčano malen, galerijski fundus čuva vrijedna djela brojnih etabliranih hrvatskih umjetnika koja su izuzev u digitalnoj domeni, rijetko prezentirana u fizičkom izložbenom prostoru. Fundus je posljednji put, široj i stručnoj javnosti, predstavljen u Galeriji Galženica u travnju 1996. godine, na izložbi povodom 15. obljetnice Galerije, koju je priredio njen tadašnji voditelj Radovan Vuković. Stoga će se izložbom kojom se obilježava 40. obljetnica postojanja i djelovanja Galerije Galženica, nakon pune 24 godine, ponovno prezentirati ova vrijedna građa. 

Izložbom Izbor iz fundusa: 40 godina Galerije Galženica predstavljeno je 40 akvizicija povodom 40 godina Galerije. Zastupljeni su radovi 32 umjetnika i umjetnica: Boris Bučan, Ferdinand Kulmer, Ivan Lesiak, Miroslav Šutej, Đuro Seder, Vatroslav Kuliš, Ljubomir Stahov, Nives Kavurić Kurtović, Vladimir Blažanović, Ivo Šebalj, Josip Biffel, Ivica Šiško, Jadranka Fatur, Marijana Muljević, Mladen Mikulin, Bane Milenković, Branka Uzur, Eugen Kokot, Ljerka Njerš, Milena Lah, Nikola Koydl, Rudi Labaš, Slavko Peršić, Zlatko Slevec, Stanko Posavec, Valerije Michielli, Velizar Krstić, Vinko Fišter, Zlatko Čular, Predrag Lešić, Dejan Dragosavac i Livio Rajh.

S obzirom na diskontinuitet u prikupljačkoj djelatnosti Galerije tijekom proteklih 40 godina, kao i izostanak radova u fundusu koji bi adekvatno i sustavno ukazali na stremljenja i pojave u hrvatskoj likovnoj umjetnosti tijekom posljednjih 20 godina, kroz odabrana djela nije se nastojalo, a ni moglo, dati jasan i utemeljen kronološki slijed. Izrazito mala brojnost radova u fundusu je također značajan limitirajući faktor kod potencijalnog koncipiranja kompleksnijih tematskih izložbi. Nastojalo se pak pokazati najbolje od onog što baštinimo, kroz njegovu raznovrsnost te heterogenost u stilu, mediju, tematici i likovnom izrazu. 

Izabrana djela okvirno su podijeljena u četiri diskurzivne cjeline – Obrisi prirode, S one strane, Tjelopisi i Prema suvremenosti. Prva cjelina naziva Obrisi prirode bavi se različitim načinima viđenja i prikaza krajolika te prirode, od tradicionalnog ulja na platnu Krajolik sa strašilom (1983.) slikara Slavka Peršića, s gustim nanosima boje i izražajnim koloritom; do akrila na platnu Klijanje (1981.) Ivice Šiška iz njegova ciklusa Zapis nove prirode; kolorističnog ulja na platnu Vododijelnica vala (1995.) Vatroslava Kuliša s fragmentiranim prikazom morskog pejzaža; apstraktnog ulja na platnu ekspresivnog karaktera na tragu enformela Oblak nad kanalom (1977.) Valerija Michiellia; ulja na platnu Imedijalno prisustvo krajolika IX (1976.) Vinka Fištera koje možemo svrstati u red geometrijske apstrakcije s prikazom morskog krajolika; zatim ulja na platnu stiliziranog biomorfnog svijeta organske apstrakcije naziva Krajolik br. 4 (1975.) Nikole Koydla te apstraktnog ulja na platnu ekspresivne reljefne strukture Istarski krajolik (1977.) Eugena Kokota.

Tema S one strane donosi radove na tragu nadrealizma, magičnog realizma, fantazmagoričnog i mitološkog u likovnoj umjetnosti. Među najdojmljivijim radovima u ovoj cjelini je slika Praznik bajka (1968. – 72., kombinirana tehnika na drvu) autorice Nives Kavurić Kurtović ispunjena fantastičnim antropomorfnim i zoomorfnim oblicima nadrealnog karaktera i zadivljujuće imaginacije. Ekspresivno platno Ganimed i mala sirena (1984., akril na platnu) Ferdinanda Kulmera donosi pak prikaz teme iz grčke mitologije s mitološkim bićima. Slike Josipa Biffela Obala (1979., ulje na platnu) i Krajolik s oblakom (1979., ulje na platnu) odlikuju lirska i nadrealna svojstva, melankolično raspoloženje u kojem odnosi likova i krajolika stvaraju ugođaj svojstven primjerice zagonetnosti metafizičkog slikarstva. Takav ugođaj odlikuje i sliku Stanka Posavca Tišina (1987., ulje na lesonit ploči). Uljni ''kolaž'' Stepenice III (1977.) Marijane Muljević donosi imaginarnu prostornu strukturu nadrealnog karaktera u kojoj metodom dekompozicije i montaže postiže višeslojnost likovnog izraza. Neoekspresionističko ulje na platnu Događaj na putu (1986.) Vladimira Blažanovića naglašenog je kolorita sa zagonetnim figurama, dok neoekspresionističko platno Progonitelj (1987.) Slavka Peršića crvenom bojom i nemirnim potezima kista prenosi zlokobni ugođaj nepoznate prijetnje te osjećaj neugode i straha. U ovu skupinu slika uvrštena je i apstraktno-figurativna kompozicija Slikar i model (1976. – 79., ulje na platnu) Ive Šebalja

Treća cjelina naziva Tjelopisi bavi se figuracijom kroz različite oblike medijskog izražavanja. Ovdje su zastupljeni reprezentativni radovi Ivana Lesiaka Strijelac (1962. – 67., gvaš) i Veslač (1967. – 78.), zatim skulpture u limu Figura I (1986. – 87.) i Figura II (1986. – 87.) Mladena Mikulina, apstraktna skulptura Glava (1988., nehrđajući čelik) Bane Milenkovića, figuralno-ekspresionistička skulptura Gibanje u materiji (1979., patinirani gips) Zlatka Čulara, ženski Akt Ljerke Njerš lirskog karaktera (1990., emajl na kamenu), ulje na platnu Dama (1985.) Stanka Posavca sa stiliziranom ženskom figurom, neoekspresionistički gvaš na papiru Bez naziva (1988.) Đure Sedera s nagim tijelima u pokretu, Autoportret (1982.) Velizara Krstića koji u tehnici bakropisa imitira prikaz kakav nastaje u fotografskom mediju pri pokretu tijela tijekom duge ekspozicije, litografija Nedjelja (1965.) Zlatka Sleveca s prikazom teme iz svakodnevice priobalja te akvarel Tjelopis (1983.) Rudija Labaša, po kojem je ova tematska cjelina i dobila naziv.

Posljednja tema Prema suvremenosti predstavlja heterogenu skupinu radova koja u najširem smislu ukazuje na određene odmake od tzv. tradicionalne umjetnosti. Predstavljena je s nekoliko apstrakcija, poput skulpture Kameni galeb Milene Lah (1968., mramor) te skulpture Forma Branke Uzur (1982., pečena zemlja), zatim apstraktnih linearnih bakropisa Kompozicija I i Kompozicija II Ljubomira Stahova iz 1979. Hiperrealističko slikarstvo nastalo pod utjecajem medija poput fotografije i filma zastupljeno je slikom Sanderson's Lunch (1983., ulje na platnu) Jadranke Fatur s detaljem svjetleće reklame kao tipičnog urbanog motiva gradskog krajolika te uljem na platnu Ples (2001.) Predraga Lešića s filmičnim kadrom u formi uvećanog detalja. Najznačajnija djela iz ove cjeline obilježavaju pak radovi iz područja grafičkog dizajna. Riječ je o velikim plakatima Borisa Bučana sastavljenim iz šest segmenata, dimenzija 210 x 200 cm, u tehnici sitotiska na papiru (Zagrebački simfoničari i zbor HRT – Glazbeni doživljaji, 1991.; Zagrebački simfoničari i zbor RTZ, 1989.), koji su svojim dimenzijama unijeli novinu u tadašnju tradiciju plakatiranja, a koji su i za današnje pojmove avangardni. Inovativnost u umjetnosti odlika je i Miroslava Šuteja koji je zastupljen s dvije mobilne grafike, Kompozicija I (1979.) i Kompozicija II (1977.), djelima iz područja op-arta koja stvaraju osjećaj taktilnosti trodimenzionalnosti ravne plohe. Uvršteni su i nešto noviji radovi iz fundusa, iz područja suvremene umjetnosti, poput rada Livia Rajha Campbell's Soup Can 01, 30 % Gratis (2010., C print) koji koketira s estetikom pop arta Andyja Warhola te plakata Polica s knjigama u pozadini razgovora ugodnih Dejana Dragosavca (2011., sitotisak) s tipografijom naziva Meandar, autora Nikole Đureka, koja predstavlja hommage Juliju Kniferu.

Radovi zastupljeni u fundusu najbolje svjedoče o visokim estetskim standardima koje je Galerija Galženica postavila i njegovala tijekom svojih 40 godina djelovanja. Standardima koji obvezuju, potiču i inspiriraju na promicanje izvrsnosti i trajnih umjetničkih i kulturoloških vrijednosti.

Antonia Vodanović, voditeljica Galerije Galženica