13.04.2018. - 19.05.2018.

Đuro Seder, Rt dobre nade (slike i crteži)

Kustosica: Marijana Paula Ferenčić 

Đuro Seder je rođen u Zagrebu 1927. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mejzdića 1951. Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953. Nakon studija radio je u časopisu Jugoslavenski radio kao ilustrator i tehnički urednik, u izdavačkom poduzeću Panorama te u Agenciji za marketing – Vjesnik od 1968. do 1981. kao grafički dizajner. Od 1981. do 1983. bio je docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1987. obnašao je službu dekana, od 1987. do 1998. bio je redoviti profesor. Od umirovljenja 1998. u statusu je profesora emeritusa. Redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca u nakladi Biblioteke iz Zagreba. Samostalno izlaže od 1958. Djela mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Prostor mogućnosti – polje neizvjesnosti

Stvaralačkim kontinuitetom od konceptualnih promišljanja do likovnih realizacija, Đuro Seder  svojom gestom utjelovljuje slikarski metier kojim živi svaki put iznova na posve novi način. Opstaje kroz nacrtanu i oslikanu priču, nalazi se u tom svijetu likovne zbilje gdje bilježi radost postojanja jer život je za njega neupitan dobitak. Svojom estetikom kreativne refleksije Đuro Seder doživljava umjetnost kao stvaralaštvo kroz koje slavi čudo života.

Na crtežima rađa ideju o slikarskim rješenjima kojima se vraća, kao i one instiktivne misli koje ostaju u tragu, u potezu, u pokretu. Bjelina crteža tako postaje svjetlo koje izvire iz papira te koje poziva i otkriva tragove autorovih osvrta i utisaka. Upravo crtežima, Đuro Seder izravno stvara i prenosi segmente vlastitog umjetničkog svijeta kojeg istinski živi. Njima bilježi krhkost pa i prolaznost vlastite struje svijesti koja donosi ono sasvim intimno i neotuđivo.

Na slikarskim platnima i crtežima zatičemo autoportrete, urbane prizore, suvremene žanr scene i mrtve prirode kao i ljudske međuodnose i veze. Ne bježeći od groteskne i koji put karikaturalne stvarnosti, Đuro Seder izvlači srž svojeg svjedočenja u vizualnom. Svakodnevica je ovdje prikazana kao tema univerzalnih situacija koje žive neovisno o vremenu i prostoru. Time, misli u hodu na način da neprestano komunicira sa svijetom i zbiljom u kojoj se zatiče čineći je posve aktualnom. Nerijetko je Sederova ekspresija prožeta suptilnim humorom kojim akcentira ljudske slabosti i pobjede u svakodnevnim životnim prilikama. Stiliziranim umjetničkim proporcijama pokreta, volumena, linija, mase, forme stvara novu vrstu ljepote koja svjedoči o apsolutu vizualnih predodžbi.

Đuro Seder zaustavlja trenutak te odnosi pobjedu nad prolaznošću gdje vrijeme stvaranja i vrijeme stvorenog postaje predmetom njegovog umjetničkog interesa. U svakodnevnom pronalazi svoju unutarnju svrhovitost gdje svjedoči o svetom i duhovnom u onom životnom. Univerzalnost vremena i jezika govori o životu koji je došao do samog sebe gdje nepoznati krajolici postaju prepoznatljivima, a strani likovi poznatima.

Između opažanja i razmišljanja Đuro Seder vidi i gleda slikarski te sudjeluje u kreiranju zatečenih, kao i dozvanih prizora. Teme egzistencijalne uvjetovanosti njeguje izrazom koji se istovremeno nalazi u emociji i tvarnosti. Neumorna vitalnost njegovog stvaralačkog poleta gotovo djetinjom radoznalošću crpi psihološke i estetske pretpostavke likovne zbilje. Ona je turobna i ranjiva, klaustrofobična i nelagodna, podnošljiva, zaigrana i prihvaćena. Proniknuvši u slikarstvo samo, utjelovljuje vlastitu životnu snagu kroz iskrenost svoje ekspresije. Obraća se sebi i drugima kroz materičnost i živost slike preko punine boje do slikarske prostornosti zatečenih trenutaka. Potez Đure Sedera otvara prostor mogućnosti koji doziva slikarsko u crtežu i slici, a taloženje boje i gustoća namaza tako postaje fizičkim tragom uranjanja u polje njegove neizvjesnosti. (Marijana Paula Ferenčić)

---

Izložba je ostvarena sredstvima Grada Velike Gorice.

Program Galerije Galženica financiran je sredstvima Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture RH.