list

  • 03.09.2021. - 24.09.2021.

    Nevenka Arbanas: Utisci o otiscima

    Nevenka Arbanas bez sumnje jedna je od najboljih suvremenih hrvatskih grafičarki, koja je ovom tradicionalnom mediju ostala posvećena čitav svoj radni vijek. Pomicanje granica, neprestano istraživanje i eksperimentiranje u mediju grafike donijelo joj je i brojna međunarodna priznanja i ugled stavljajući je i na pijedestal europske grafike. Stvarajući svoje radove u kombiniranoj tehnici, na papirima vrhunske kvalitete, autorica uvodi brojne novine u suvremenu hrvatsku grafiku u vidu velikih formata, mediteranskog kolorita, slikarskog efekta na tragu enformela i reljefnosti površine, čuvajući istovremeno ''njezinu tradicionalnost, ali i krčeći puteve moderniziranju i osuvremenjivanju poimanja grafike''. 

    Arbanas uvodi novine i u vidu galerijskog izlaganja grafika, postavljajući ih ponekad da slobodno vise u prostoru poput skulptura ili pak instalacija koje se mogu razgledati s prednje i stražnje strane, a ponekad izlažući iznimno duge grafike na papirima koje vise sa zida i presavijaju se na tlu galerije, uvodeći na taj način prostornost na relaciji grafika – promatrač/recipijent. Također, njene grafike ''nerijetko otisnute u svega nekoliko primjeraka, ili doslovce unikatne, (…) posjeduju element ekskluzivnosti, neuobičajen za taj medij''. 

    Godine 1986. odlazi na usavršavanje u Pariz u Atelier 17 Stanleyja Williama Haytera na obuku o tehnici višebojne grafike, što je značajno odredilo njen grafički izričaj snažnog kolorita. Poetičnost, liričnost, intuitivnost i asocijativni pristup daju apstrahirani prikaz autoričine nutrine, neopipljivih (nefigurativnih) emocionalnih stanja i misli, metafizičkog poimanja svijeta, pretočenog na papir i virtuozno izvedenog grafičkim tehnikama koje kao da brišu granicu između slikarstva i grafike, no Frane Paro s opravdanjem navodi da su ipak njeni ''grafički listovi grafički u najvećoj mogućoj mjeri!''. 

    U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici predstavila se 1998. godine samostalnom izložbom Crteži, a sada, nakon više od dva desetljeća, imamo se prilike ponovno susresti s umijećem njene grafičke umjetnosti. Ovaj put predstavlja se s 30-ak grafika nastalih od 2008. do 2017. godine, koje je okupila pod zajedničkim nazivnikom Utisci o otiscima, po istoimenom tekstu književnika, pjesnika i akademika Luke Paljetka, o grafičko-pjesničkim mapama i/ili knjigama Nevenke Arbanas, pisanim za monografiju o autoričinom radu.  

    Odabrani radovi nastali su kombiniranjem različitih grafičkih tehnika (akvatinta, linorez, bakropis, suha igla), odnosno metodama i postupcima kojima autorica majstorski vlada. Među najranijim radovima koje je odabrala za izložbu su grafike G – 10 (akvatinta, bakropis, linorez) i G – 11 (akvatinta, linorez) iz 2008. godine, koje pripadaju ciklusu Pismo u kojem se koristi uzorcima različitih kaligrafija iz raznih alfabeta i abeceda. Riječ je o geometrijskim apstrakcijama neutralne smeđe pozadine u koju su ''utkani'' tekstovi nalik na stare rukopise, iznad kojih dominiraju geometrizirani oblici snažnog kolorita komplementarnih boja. Jukstaponirana stara pisma funkcioniraju poput relikata iz prošlosti koji pokušavaju komunicirati sa sadašnjosti, ali ostaju ''zatočeni'' u slici. U svojoj fragmentiranosti i ''izblijeđenosti'' djeluju kao vizualni podsjetnik na neka minula vremena i zaboravljene (neispričane) priče. Tonko Maroević piše ''unošenjem slova u kadar Nevenka je Arbanas na stanovit način proširila raspone čitanja svojih kompozicija, potakla gledatelja da zajedno uzme u obzir uže vizualne i 'letrističke' elemente semantičkog naboja''. 

    Ostali radovi s izložbe odnose se na autoričinu dugogodišnju preokupaciju motivom biljnog lista kojom se počinje baviti od 2010., pa gotovo sve do danas. Iz tog vremena datiraju grafike Crveni list (akvatinta, linorez, 2010.), Sivi listovi (akvatinta, bakropis, linorez, 2010.), Crna polja (akvatinta, linorez, 2010.), Crna polja (akvatinta, linorez, pretisak, 2010.), Veliki listovi (akvatinta, linorez, pretisak, 2010.) i G – III (akvatinta, linorez, 2010.).

    Grafikama prevladava monokromatizam, minimalizam crno-bijelog, izuzev rada Crveni list gdje jedan maleni žarko crveni list razbija tamni kolorit. Ovi radovi na razmeđu apstrakcije i figuracije stvaraju ugođaj jesenjeg lišća koje otpada s krošnji stabala i odumire dolaskom hladnoće i zimskog sivila. Biljni list se u tom smislu javlja kao simbol života i smrti, početka i kraja, kao melankolični podsjetnik na prolaznost.Ima u ovom ciklusu grafika nešto nostalgično, posve osobno, što se očituje kroz lirske apstrakcije koje asociraju na šume i prirodu autoričinog djetinjstva, šumovite obronke Krndije kod Našica, ali i turopoljske šume te djetinjstvo koje je provodila u djedovoj kući u Donjoj Lomnici za vrijeme ljetnih školskih praznika: ''Za mene puno znače Našice i Baranja, kraj iz kojeg potječem, moji prvi radovi bili su bujna vegetacija Baranje i Slavonije, vegetacija je bila i ostala u mojoj podsvijesti. Ideje najviše dolaze iz prirode, inspirira me i more, na mene je utjecao mediteranski kolorit, bogatstvo boja i sunca, ali i planeti, svemir, tipografija, stari dokumenti, razne tiskovine koje sam pronalazila u sandučićima, prospekti pa čak i kriminal u društvu, rat, crna kronika.''. 

    U ciklusu List Nevenka Arbanas ne radi potpuni odmak od prethodno spomenute serije Pismo, već među biljne listove inkorporira i tipografsko znakovlje, stara pisma, tekstove te ih na svojevrstan način ''kolažira'' dajući tako grafikama vizualnu i značenjsku slojevitost (Crveni list, Crna Polja, G – III). Isti likovni izraz, tamni kolorit i motiviku zadržala je i u radovima G – XXXV (akvatinta, linorez) i G – V (akvatinta, suha igla) iz 2012. godine, radu G – 15 (linorez, suha igla, 2016.) te radovima G – 5 (akvatinta, linorez, 2012.), G – 4 (akvatinta, linorez, 2016.), G – XII (kombinirana tehnika, 2016.) i G – IV (kombinirana tehnika, 2017.), gdje biljni listovi na sebi nose slova kao da su odrezani iz lista neke knjige, kao da nose neku neuhvatljivu fragmentiranu poruku/informaciju. 

    U radovima iz istog ciklusa nastalim 2016. i 2017. godine možemo uočiti snažan prodor svjetla, i boje, karakterističan upravo za grafike Nevenke Arbanas. Njene jesenje šume više nisu crne, mračne i hladne u iščekivanju zime, već okupane toplinom boja jesenjeg lišća koje sad treperi na svjetlu i slavi život. To najbolje dočaravaju grafike G – XXIII (akvatinta, suha igla, bakropis, 2016.) i G – XX (kombinirana tehnika, 2017.) čijim pozadinama dominira jesenja žarkocrvena boja s utisnutim slovnim znakovljem, na kojima ''plešu'' listovi različitih boja i oblika. U tom kontekstu treba promatrati i grafike G – 1 (linorez, 2016.), G – 2 (linorez, 2016.), G – 11 (akvatinta, linorez, suha igla, 2016.), G – XXI (akvatinta, suha igla, 2017.), G – XXV (akvatinta, linorez, suha igla, 2017.) i druge. Za radove iz ovog ciklusa Luko Paljetak kaže da ''nije to samo jednostavno slaganje takvih listova na grafički list, pomno je to izvedena radnja u kojoj Nevenka obavlja posao nekog nježnog, istančanog jesenjeg vjetra (…)''.  

    Zaista je zadivljujuća dječja radoznalost koju je Nevenka Arbanas uspjela zadržati u pristupu mediju i neprestanom istraživanju njegovih likovnih i tehničkih mogućnosti. Stvarajući svoje grafičke listove, list po list, Nevenka Arbanas je stvorila začudnu šumu boja, oblika, asocijacija, i značenja koje nam ostavlja da ih (pro)tumačimo, promislimo, ali i uživamo u njihovoj bezvremenskoj ljepoti. Ima nešto meditativno u njenoj umjetnosti. Nešto što poziva na metafizičko promišljanje svijeta. Neka ugodna tišina gdje se u dodiru s njenom umjetnošću susrećemo i sami sa sobom. 

    Antonia Vodanović, kustosica izložbe

    više..