kontrola

  • 11.11.2011. - 18.12.2011.

    Plexus

    Maddalena Mauri, Kata Mijatović, Nika Radić, Davor Sanvincenti

    U jednoj od svojih brojnih dnevničkih bilješki, James Boswell engleski odvjetnik i pisac, piše kako se boji da će mu u krizi u koju je zapao duša izgubiti prepoznatljivi oblik, da će se, drugim riječima, psihički razobličiti. Danas, zahvaljujući što filologiji, što psihologiji, a što psihoanalizi, znamo da je Boswell patio od hipohondrije i da je njegov strah od razobličenja samo metafora za ono što radije nazivamo gubitkom kontrole nad vlastitim životom. Korijen Boswellowih problema, kako ističe Brian Dillon, ne leži nigdje drugdje doli u uvjerenju da postoji neko savršeno jedinstvo tijela i uma, da je tijelo zapravo stroj, nešto kao hardver kojim upravlja um, odnosno softver.U trenutku u kojem Boswell piše svoj dnevnik, zapadnoj je kulturi pojam podsvijesti nepoznat, pa možemo samo nagađati da li bi Boswellu tjeskoba koju je osjećao bila lakša da je znao - kao što, zahvaljujući psihoanalitičkoj teoriji, mi danas znamo - da postoje područja ljudskog života koja je nemoguće kontrolirati (...)

    više..

  • 23.09.2011. - 30.10.2011.

    UFS (User Friendly Society)

    Paolo Cirio, Sally Grizzell Larson, Kristijan Kožul i Société Réaliste 

     

    Ne treba pročitati puno knjiga da bi primijetili moć kojom suvremena tehnologija utječe na naš svakodnevni život. Da li nas Google zatupljuje ili nas obogaćuje, uvodeći nas u neku vrstu Borgesove knjižnice u kojoj je pohranjeno sveukupno ljudsko znanje, pitanje je koje više ne postavljaju samo medijski teoretičari. Da li nas tehnologija oslobađa, jačajući našu moć spoznaje ili nas, naprotiv, ograničava, omogućavajući lakšu kontrolu ljudskog i društvenog života, također je pitanje koje se ne javlja  samo u sferi neke određene discipline (filozofije, medicine, sociologije itd.), nego se, s pravom, postavlja svakodnevno. Kako tehnologija ne pada s neba, pitanja koja postavljamo moraju se odnositi na uzroke i uvjete tehnoloških invencija, a ne samo na njihove posljedice.  U tom smislu, čini nam se zanimljivim da se tradicionalna sfera primijenjene umjetnosti (dizajna) – ponajviše zahvaljujući proliferaciji nove tehnologije – umjesto na tradicionalno područje oblikovanja uporabnih predmeta sve više usredotočava na oblikovanje društvenih praksi. Kako se naša moć nad kontrolom prirode povećava, kako se na neki način ona sve više zgušnjava, upravo uobličava u različitim protokolima, tako raste i važnost  onih koji te procese oblikuju. Nekako, kao da se tradicionalni dizajnerski zadatak mijenja: umjesto uljepšavanja i unapređenja svakodnevnog života, dizajn, čini nam se, sve više sudjeluju u njegovom određenju. 

    više..