forenzika

  • 19.05.2017. - 10.06.2017.

    Kristian Kožul, Forensic Perpetuality

     

    Kristian Kožul (München, 1975). Završio je Kunstakademie u Düsseldorfu (Njemačka). Izlagao je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (PSY1, New York, USA, 2005.; Criss-Cross, Museum of Contemporary Art, Zagreb, Croatia, 2007.; Boys Craft, Haifa Museum, Israel, 2008; Summer Camp, Exile, Berlin, 2010; Bandits, Pirates & Outlaws, Lost Coast Culture Machine, Fort Bragg, USA, 2010; B-B-B-BAD, Anna Kustera Gallery, New York, USA, 2011. i drugima). Među samostalnim izložbama treba istaknuti izložbe u Laubi (Zagreb), Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu, u Art Salonu (Celje, Slovenija), u Kibla Galeriji (Maribor, Slovenija), u Minoriten Galerien (Graz, Austria), u TZR Galeriji (Düsseldorf, Germany), u Anhava Galeriji (Helsinki, Finland), u Goff+Rosenthal Galeriji i u Pablo’s Birthday Galeriji (New York, USA). Od 2013. umjetnički surađuje s Damirom Žižićem. Živi i radi u Zagrebu.

    ---

    U knjizi “Mengeleova lubanja - začeci forenzičke estetike” koja je 2012. prevedena i na hrvatski jezik, Thomas Keenan i Eyal Weizman iznose svojevrsnu genealogiju forenzičke antropologije. Oslonovši se na međunarodnu potragu za preživjelim nacističkim zločincima izdvojili su jedan događaj koji je ukazao na promjene do kojih je forenzika – arheologija novije prošlosti, kako je još nazivaju -  dovela na području pravne znanosti, sudske prakse i suvremene kulture općenito. Događaj o kojem je riječ odnosi se na utvrđivanje identiteta osobe pokopane na groblju jednog malog brazilskog grada blizu Sao Paola. Trebalo je, naime, utvrditi pripadaju li iskopane kosti ozloglašenom nacističkom ratnom zločincu Josefu Mengeleu. Identifikacija je bila povjerena međunarodnom timu znanstvenika i stručnjaka s područja forenzičke antropologije, radiologije, stomatologije, kemije itd. U Medicinsko-pravni institut u Sao Paolu bili su također pozvani i analitičari rukopisa, fotografija, dokumenata, odjeće itd., sve s ciljem da se utvrdi identitet iskopanih kostiju i da se istraga zaključi. „Na vama je, kao znanstvenicima, da donesete konačnu odluku“, izjavio je te 1985. brazilski zapovjednik policije. Bilo je to prvi puta, ističu Keenan i Weizman, da su se kao ključni svjedoci u sudskom postupku protiv ratnih zločina pojavili i znanstvenici. U sudnicama širom svijeta, ljudske su kosti odjednom progovorile kroz usta forenzičkog stručnjaka. Forenzičar im je dao glas, pričao njihove priče. Određivao im je dob i spol; mogao je otkriti bolesti od kojih su bolovale, locirati traumatične epizode, pogoditi vrstu ishrane, otkriti način njihovog stradanja itd. Personifikacija, tako česta figura u slučaju forenzičke antropologije, vodila je katkada do krajnjih konzekvenci. Uvjerenje da ljudi, za razliku od kostiju, mogu zaboraviti i lagati, učinilo je od kostiju svojevrsne super-subjekte.

     

    više..