empatija

  • 22.04.2016. - 21.05.2016.

    Svatko stoji u svjetlu drugoga

    Raymond Carver, Milan Božić, Tomislav Gotovac, Sven Klobučar, Primo Levi, Ana Opalić, Terence Malick, Iris Mihatov Miočić, Ana Mušćet, Ana Opalić, Berislav Šimičić, Roberta Vilić, Sandra Vitaljić i Centar za integrativnu terapijsku praksu Meleta iz Zagreba.

    U diskursu o fenomenu nasilja postoji jedan zanimljiv paradoks kojeg ističe Richard Bessel u svojoj knjizi „Nasilje – moderna opsesija“. Naime, najbolje analize nasilja, najuspješnije mjere u sprečavanju njegovog širenja ili u smanjivanju njegovih posljedica, dolaze iz društava koja su najmanje nasilna. Bessel misli na zemlje zapadne Europe, Sjedinjenje Američke Države, Kanadu, Australiju itd., dakle, na demokratske zemlje s razvijenim pravnim, socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim sustavom. U društvima tih zemalja osjetljivost na nasilje postala je gotovo opsesivnom, a biti ljubazan i suosjećajan poželjnije je nego ikada do sada. Kako je do toga došlo, pita se Bessel. Odgovor nije jednostavan, ali njegovi korijeni nedvojbeno vode do prve polovice 20. stoljeća i dva svjetska rata koja su se odvila u nepunih 40 godina. Ratovi su se vodili i prije, ali razmjeri razaranja dosegnuti u 1. i 2. svjetskom ratu premašili su i najveća strahovanja. Za društvo razvijenog zapada, ovi ratovi nedvojbeno predstavljaju kolektivnu traumu. 

    više..