centar za kulturu

  • 23.10.2015. - 21.11.2015.

    Dom, centar, kuća, platforma

    Nije neobično da historizaciju ustanova zaduženih za proizvodnju i distribuciju kulture prati određena nejasnoća, štoviše terminološki i kategorijalni nered. Sam pojam kulture je višeznačan, čak inherentno kontradiktoran, pa je od stručnjaka koji se njome bave teško očekivati jasne i čvrste definicije. Postoji, recimo, umjetnička kultura, ali postoji i kultura psovanja, koja se, pak, kosi s kulturom dobrog odgoja, pa ako niste lingvist, pisac ili antropolog, u toj ćete kulturi prije vidjeti nedostatak svake kulture (o odurnom običaju pljuvanja po cesti da i ne govorimo, premda bi se i za pljuvanje moglo reći da ukazuje na ustrajnost kulture sela u dominantnoj kulturi grada). Bilo kako bilo, oko jednoga se svi slažu: kulturu čini sve ono što ljudi svakodnevno rade. Naglasak je, dakle, na ljudima, a ne na objektima (knjigama, slikama, filmovima, kazališnim predstavama itd.), na iskustvu i procesu, a ne na vlasništvu ili društvenom statusu.

    Osmišljavanju ove izložbe pristupili smo stoga iz pozicije sudionika u kulturnim procesima, ali ne toliko odozgo – iz pozicije određene institucionalne moći – nego odozdo, iz pozicije korisnika kulturnih programa. Zašto na sve ne bismo gledali iz perspektive vlastitog iskustva? Umjesto povijesnih povelja o osnivanju, političkih odluka, službenih akata, planova i programa, možda je vrijeme da se prisjetimo načina na koji smo mi sami činili kulturu, posjećujući knjižnice, gledajući filmove, učeći plesati, štrikati, slikati ili jednostavno se zabavljajući s čašom vina u ruci na premijeri neke izložbe ili kazališne predstave.

     Iz te perspektive, nameću se četiri različita načina sudjelovanja u proizvodnji i potrošnji institucionalne kulture. Svaki od njih zapravo predstavlja određeni kulturni model. Ti modeli su: dom, centar, kuća i platforma. 

    više..